Porođaj
Čitajući detaljnije tekst, međutim, shvatila sam u čemu je štos. Francuska je osvojila prvo mjesto zbog njenog doista fenomenalnog zdravstvenog sistema, koji sam i ja osjetila na svojoj koži.
Vjerovatno nijeste upućeni da mi, "super-privilegovane" diplomate, u zemljama službovanja zapravo moramo sami sebi da obezbijedimo zdravstveno osiguranje. Većina to nikad ne učini, nadajući se da im liječenje neće trebati, pa se grdno pokaje ukoliko se bilo šta dogodi. Sjećam se da je jedan Ambasador u Španiji (tada je bila riječ o "zajedničkoj" diplomatiji) ostao bez kompletne ušteđevine kada je supruga slomila nogu. No, mi smo u Francuskoj imali sreće zahvaljujući bilateralnom ugovoru koji postoji između naše dvije države: naše diplomate u Francuskoj se tretiraju kao da imaju njihovo zdravstveno osiguranje, i obratno. Tako sam dobila njihovu zdravstvenu knjižicu i porodila se kao bilo koja Francuskinja. A evo šta to znači.
Kao zdravstveni osiguranik, imala sam pravo da se porodim na manjoj klinici koja je specijalizovana za akušerstvo, umjesto u velikoj bolnici. Jedini trošak koji sam morala da snosim je dodatak za "single" sobu i dodatak za Ivanov boravak u sobi. Od trenutka kada smo ušli u bolnicu, pa sve do odlaska kući, Ivan se ni jednog minuta nije razdvojio od mene, a to je najbolje nešto što je moglo da mi se dogodi. Prisustvo muža prije, tokom i poslije porođaja ženi donosi ogromnu podršku i sigurnost.
Sobe ne izgledaju posebno bolje od soba u podgoričkom KBC-u, ali je sve održavano tako da i djeluje čisto. Kod nas u bolnici sam, uprkos čistoći, uvijek imala utisak da je prljavo. Kažu da svaka bolnica/klinika mora imati bube, ali ja tu gadost ovdje nijesam imala priliku da vidim, niti bilo koja od mojih poznanica koje su se tu porodile. O ponašanju osoblja se ne može dovoljno reći: vaspitani, prepuni obzira, nježni, strpljivi. Ivan je dobio poljski krevet i imao je zadatak da ga sam otvara noću i ujutro sklapa, dok su sve što se tiče mene radile sestre i čistačice.
Ono što je sigurno drugačije od naših bolnica su porođajne sale. Moja je bila dosta obična, bez kade (neke imaju kadu, za žene koje prvi dio porođaja žele da provedu u vodi), samo porođajni sto i police sa svime što treba ljekarima i babicama. Ivan je imao lijepu fotelju u kojoj je sjedio tokom mirnijih trenutaka (porođaj je trajao 26 sati, pa je bilo vremena i za odmaranje) i - kako to već priliči Ivanu - do drugog jutra je odlučio da je ta fotelja toliko dobra da bismo i mi morali da je nabavimo za kuću. Otpratila sam tri smjene babica do Filipovog dolaska, a četvrta smjena me je konačno porodila, naravno uz prisustvo ljekara. Moram priznati da sam se pomalo drala, iako sam sebi bila obećala da neću, a sad mi sve to djeluje tako smiješno i bezazleno. Istina, zaboravi se taj užasni bol! Odnosno, zapamtiš da je boljelo, ali samog bola ne možeš da se sjetiš. Odjednom ti se čini kao da nije bilo ništa strašno. A bilo je, bogami!
Kada je Filip najzad doputovao na ovaj svijet, prvi ga je ugledao Ivan. Doktor ga je odmah stavio meni u naručje, onako gologuzog i klizavog, a on je plakao i plakao i plakao. Miš mali! Onda su se doktor i babice kladili koliko će biti težak, i naravno doktor je pobijedio - omašio je za samo 50 grama. Pod Ivanovim budnim okom su Filipa izmjerili, osušili, stavili mu pelenu (najobičniju Huggies, bez širokih poveza i sličnih bakrača!), obukli mu bodi i pidžamicu koju smo mi donijeli, na glavu natakli kapicu i vratili ga meni u naručje da ga dojim. Inače, crni Ivan je imao zadatak da ih prati gdje god da ga povedu, jer sam ja imala fobiju da će neko da mi zamijeni bebu za tuđu. A i to je bolje od moje drugarice Tijane, koja je tokom cijele trudnoće imala fobiju da će saksija da joj padne na glavu, pa je bježala od balkona dok je hodala ulicom.
Sa Filipom u naručju su me prebacili u našu sobu (gdje mi je pošlo za rukom da se onesvijestim) i od tog trenutka je on bio moja i Ivanova briga. Pedijatrijske sestre bi došle, pokazale nam kako se nešto radi, ali smo to morali mi da odradimo. Da nije bilo njihovog upornog rada i pomaganja, nikad ne bih uspjela da dojim i izgubila bih mlijeko - inače rijetko koja žena nema mlijeka, ukoliko uporno dojite imaćete mlijeko, ukoliko ga ne dobijete ili odmah izgubite, slobodno se ljutite na osoblje u bolnici koje vam nije dovoljno pomoglo. Ja sam živi primjer toga - da nije bilo sestre po imenu Nadine, ostala bih bez mlijeka.
Trećeg dana smo Filipa konačno i okupali i tek tada shvatili da se naš mali čovjek rodio s kompletnom frizurom. Tokom boravka u klinici su organizovani i sastanci svih novopečenih roditelja sa pedijatrijskim sestrama, gdje bi nas učile raznim trikovima za staranje o bebama i gdje bismo razgovarali o svemu što nas brine i što ne znamo kako da uradimo. Nakon pet dana boravka u klinici, došli smo kući potpuno naučeni i spremni da se sami staramo o Filipu. Zapravo, to smo činili već pet dana.
I sve to zahvaljujući običnoj zdravstvenoj knjižici. Tada mi se činilo kao puno, jer sam navikla na priče o porođajima u Crnoj Gori, gdje navodno babice vrijeđaju porodilje, znaju da ih udare, gdje otac gleda bebu kroz staklo i gdje je žena prepuštena sebi samoj i milosti i nemilosti osoblja. Sada shvatam da je ovo ovdje zapravo normalno, i da bi tako trebalo da bude svugdje. Ako dijete ima oca, zašto bi on bio isključen iz njegovog dolaska na svijet? Zar je njemu mjesto u kafani dok se događa najvažnija stvar u njegovom životu? U ostalom, kad već žena mora sama da iznese trudnoću, sama da rodi, šta fali da dobije malo moralne podrške i pomoći dok trpi najveći bol na svijetu? Ukoliko beba nema oca, zašto ne može da bude uz nju njena majka, najbolja prijateljica, ili bilo koja osoba koju odabere? Pa to se radi svuda u razvijenom svijetu i to zaista pravi ogromnu, ali ogromnu razliku!
I zašto su kod nas bebe umotane kao mumije nakon rođenja? I zašto i bebe s normalnim kukovima moraju da nose široki povez? I zašto bar majka ne može da bude s njima cijelo vrijeme, da ih doji kad god treba, da uči da ih njeguje od prvog trenutka, umjesto što prve i najvažnije dane s bebama provode sestre, a onda majke idu kući izgubljene u vremenu i prostoru i ne mogu da funkcionišu bez pomoći čete baba, tetaka, strina? Je li moguće da se to ne može prilagoditi današnjim standardima, onima koji važe u cijelom razvijenom svijetu?
Jer, možda bi Ivanu bilo lakše da je Filipov dolazak na svijet dočekao u kafani, da je bio mrtav pijan kad bih mu javila da se najzad rodio i da mu je čitav taj događaj bio prepričana anegdota koju nikada neće moći stvarno da zamisli. Ali ipak, ja mislim da je i on zadovoljan što je ovako ispalo. I s te strane ću se i ja saglasiti, Francuska je najbolja zemlja na svijetu za život. Omogućila je Filipu da se rodi kao u filmovima.
Daj bože da, gdje god bili, tako nešto izvedemo i sledeći put.
Tags:
Blog
12 comments
Uh, ne znam bih li odje, ali ti nedje moram reci sta se radi u nasoj bolnici u Podgorici, na porodiljskom (iza zavjese, naravno). I ovo sto znam je iz usta doktora koji tamo radi.
ReplyDeleteEvo ti samo jedan, dva blaga primjera: kad beb nijesu kod majkje, i nije im "vrijeme" da jedu (sto se obicno desava...hm... 99% beba), daju im secerane vode da ne bi plakale. A majke sa punim grudima dragocjenog kolostruma sjede skrstenih ruku i cekaju ih. Nevjerovatno. Ovaj primjer je u neku ruku isto normalan.
Jos sam cula, da mlade sestre (studenti), su zaduzeni da kupaju bebe, ponekad i ne cekaju da se voda ugrije (jer im je vrijeme za pauzu), a i bogami ustinu bebu dobro ako place nemilosrdno.
Sad se ti odluci dje ces sledeci put. :(((
Ako vec moras u PG, ti se samo porodi, i ako sve bude u redu sjutri dan - pravac kuci! Nema nikakve medicinske potrebe da sjedis u bolnicu, ama nikakve. Ustvari sto si duze tamo, prijeti ti cijeli spektrum oboljenja, a pogotovu zarazna sa Staphylococcus aureus.
ReplyDeleteA ono kad se žena dere, a one joj kažu "ćuti kravo, mogla si se ... a ne možeš da rodiš"?
ReplyDeleteTo za slatku vodu znam, to je klasika. Onda ti donesu dijete na podoj, a ono sito. Kao da dječja glad ide po rasporedu.
ovo bi definitivno trebalo objaviti nedje jer niko ne reaguje dok mu neko iz familije ne dozivi tako nesto, a onda je reakcija tipa sto ces, oboje ste dobro i zdravo , proslo je dobro to je najbitnije, a sto cekaju vizitu kao obilazak cuvara u zatvoru nikom nista, i sto se strave od doktora koji je tu, bar bi trebalo da je tako da pomogne, a ne da te prepada kao neki vrhovni cuvar, to nikom nista...proslo je dobro to je najbitnije...izgleda da ce vazda tako biti, nazalost.
ReplyDeleteSvaka cast za opis i clanak. Doputovala sam iz Svedske da budem uz sestru kada se poradjala u Kotoru prije par godina i dozivjela sam shok kada sam vidjela kakva je situacija na porodilistu u toj bolnici (kod nas ovdje je inace potpuno isti sistem kao u Francuskoj). Jedna od dosta uzasnih stvari bilo je to sto se zena otrovala jer je pojela pokvareno jaje sto su im sluzili za dorucak.
ReplyDeleteA da ne pricam za snaju koju su u Baru porodili manje vise silom jer je doktor zurio na neki rodjendan... A ona ostala sa takvom ranom da nije mogla da hoda mjesec dana.
Mi ovdje imamo isti sistem kao u Francuskoj i pitam se kako nikome u toj miloj nam drzavi, ne padne na pamet da nesto promijeni.
A zasto bi? Bitno je da su oboje ostali zdravi...
Uh.
E pa draga moja, evo citam ovaj danasnji blog i prosto ti zavidim!
ReplyDeleteElem, malko si me podsjetila na moj porodjaj koji je, ruku na srce, bio zaista fenomenalan - rodila sam Darija pod epiduralnom anestezijom i to savjetujem OD SRCA svakoj zeni! Nema bola, nema urlanja, smijes se, pricas sa babicama i doktorima sasvim normalno i naravno - nema haosa i svi opusteni! Oni ti kazu kad da se napnes i svjesna si svakog momenta! Ljepota bozja! Toliko sam bila zadovoljna da cu sada, na ovom porodjaju, imati prakticno istu ekipu! :))
E sad, sto se tice sestara na akuserstvu kao i hrane, to je posebna prica! Njihov odnos prema porodiljama je prilicno hladan i krajnje rutinski (bjese jedna smjena sestara za pohvalu, ovo ostalo katastrofa)! Ja sam cak prvi put insistirala da mi bebu donose i u 3h ujutro, da je podojim, sto inace ne rade.....O tome kako treba da dojite, ako i pokazu, to urade jednom uz par propratnih rijeci, naravno bez osmijeha!
U nasoj bolnici jos uvijek nije zazivio baby -friendly program (za one koji ne znaju, to je kada je beba u krevecu pored majke, cijelo vrijeme i kupanje takodje radi majka, uz pomoc strucnog osoblja) a obrazlozenje za to jeste nedostatak prostora - komplet odjeljenje akuserstva treba da se rekonstruise i siri!
Nemam komentar na sve to....znam samo jedno - ugriscu nekog tamo samo li mi kaze nesto sto ne treba!
Ljubi andjela malog!
Andrijana
Andrijana, ja sam iz ovog tvog posta komentara zakljucio da sam ja u cijeloj prici "strucno osoblje", pa moram iskoristit priliku da ti se toplo zahvalim! :)))))))))))
ReplyDeleteSto jes - jes! :)))))
Sandra, drago mi te je vidjet i ovdje!
Pozdrav,
Ivan
Drago mi je sto si imala dobro iskustvo sa porodjajem, a posebno gdje si se porodila.
ReplyDeleteNa tvoj nagovor sam se porodila u KBC-u i na tome ti hvala. Mi iz Budve imamo tu srecu, nesrecu da mozemo da biramo bolnicu kako nemamo svoju. Imala sam srece sto je moj dr S.Raicevic toga dana bio dezuran zajedno sa fenomenalnom ekipom babica. Nije bilo prijatno cekati da dodje red na mene, dok su se 2 trudnice oko mene poradjale, i ne samo da sam sve cula vec i vidjela (kako nema paravana izmedju nas i kako nisam mogla da pobjegnem sa stola). Atmosfera je bila pozitivna srecom. Kako sam, cini mi se primila par flasa indukcije sve se izdesavalo brzo, tako da kada sam Ivanu javila da je gotovo nije vjerovao. On tada nije bio u kafani vec je cekao isred, u hodniku. Kada mu je babica iznijela Hanu skamenio se i cak je nije castio a pare je drzao u ruci, te sam je zamolila da izadje opet hmn....
Kasnije su me poveli do sobe, gdje nas je bilo 4. Srecom, pored mene je lezala dobro poznata faca iz porodjajne sale koja se porodila 20 min prije mene.
Jao kad se sjetim, rana uzasno boli, grudi natecene, pune cvorica...strasno. Bebe nam donose na 3h, sem u 03:00h, i tako ulete u sobu, kao razbojnici, upale neonke koje smetaju i nama a kamo li bebicama koje su navikle na mrak, bace nam ih kao lopte na krevet i izadju i obavezno ostave otvorena vrata. A doktori koji dolaze u vizitu su prica za sebe. Da, primjetila sam da ih se svi tamo boje, sve mora da bude sredjeno, sklonjeno sve sa stola, posteljina zategnuta.... citav niz pravila. Onda uleti grupa od nekoliko njih, jedan radi ovo, drugo ono a doktori samo gledaju u papire, da ne povjerujes. Ni jednog dana nam nisu provjerili ranu, krvarenje...ma ni bacilli pogled.
Ne znam kako Filip ali Hana je bila tako halapljiva, i tako snazna dok sisa da sam omrzla dojenje za sva vremena. Naravno, niko mi u bolnici nije pomogao iako su znale da imam problem sa upalom, samo me je jedna “prijateljski posavjetovala” kako ne valja plakati iznad bebe. Zamisli to, izdrala sam joj se i rekla da placem jer mi je superrrrrrrrrrrrrrrrrr. Tek kada sam kuci dosla dobila sam adekvatnu pomoc jer u komsiluku zivi babica iz kotorskog porodilista. Nakon nekoliko dana (uzasno bolnih) masaza dojenje je postalo, da kazem, podnosljivo, nikako prijatno. Bilo kako bilo, i pored truda nije dugo trajalo.
Nego, zivjela Humana mlijeko!!
Na kraju sta reci, porodjaj me sasvim promijenio. Sve ruzno sam zaboravila cim sam stigla kuci sa mojom medenom srecicom.
Tanja
NAJBOLJI NAČIN Da osvojite i nabavite svog bivšeg igrača uz pomoć DR ODIONA MOĆNIM I HITNIM LJUBAVI, SA 100% GARANCIJE. Suprug me napušta već posljednjih mjeseci i odbija se vratiti jer ga je držala žena koju je upravo upoznao, zbog toga patim i to je bila borba, ali odlučim učiniti sve znači kako bi se osigurali da se moj muž i ja vratimo zajedno kao i do sad, a zatim sam otišao tamo na mreži vidio sam toliko dobrih govora o ovom čarobnjaku čiji je e-mail drodion60@yandex.com pa sam ga morao kontaktirati i objasniti svoj problem za njega i u samo 48 sati koliko je obećao, moj muž se vratio kući i njegovo ponašanje se vratilo muškarcu s kojim sam se udala. Ne mogu se dovoljno zahvaliti čarobnjaku na čaroliji za ono što je učinio za mene, toliko sam zahvalan i nikada neću prestati objavljivati njegovo ime na internetu zbog dobrog djela koje je učinio za mene, molim vas da mi dozvolite da ovdje odbacim njegov mail (drodion60@yandex.com) možete nazvati ovog velikog čovjeka ili ga podržati na +2349060503921.
ReplyDeleteKAKO DOBIJAM SVOJU ŽENU POMOĆI SA POMOĆOM DR ODIONA ... Pozdrav svima, ja se zovem Robert Jason, nakon 15 godina braka, ja i moja supruga živjeli smo sretno zajedno, toliko smo se voljeli i volio sam se mojoj obitelji, oni su mi bili glavni prioritet, sve dok jednog jutra ja i supruga nismo imali malu svađu za koju znam da svi parovi imaju jer na ovom svijetu ne postoje savršeni parovi nakon svađe kad sam se vratio kući nisam mogao pronađite moju ženu i našu djecu, ona je također spakirala torbe i one od djece i otišla. Pokušao sam je nazvati, ali nisam mogao doći do nje, otišao sam u kuću njene prijateljice, ali nisu mi mogli reći gdje da je nađem, bio sam frustriran Nisam znala što da radim Počela sam piti alkohol svaki dan i noć. Prestala sam ići na posao. Za mene je to bila teška stvar, jer ona i moja djeca za mene znači sve, to je bilo kao da me je dio tijela napustio. Nisam mogao dobro funkcionirajte, jednog dana sam pregledavao Internet kad sam vidio svjedočenje nekoga tko svjedoči o čovjeku c nazvao dr. ODION-a i kako je vratio svoju ženu u roku od 3 dana, nisam dvaput razmišljao o tome, poslao sam mu poruku i rekao mu sve što se dogodilo između mene i moje žene i rekao je da mu je moj problem vrlo lak za rješenje Također mi je rekao da mu vjerujem da će se moja supruga vratiti i rekao sam mu da mu vjerujem, a on je zatražio neke informacije koje sam mu dao, 3 dana kasnije moja se supruga vratila kući s djecom, pa sam bila toliko iznenađena da sam je vidjela. poput sna za mene ona je počela plakati i ispričavati mi se, rekao sam joj da je to u redu, opraštam joj što sam sretna što se vratila, sada živimo sretno zajedno. Ako vam je slomljeno srce jer vas je napustila supruga ili suprug, za bilo koju vrstu uroke smrti, čarolije zaštite, a također za rješavanje sudskih slučajeva kontaktirajte ovog moćnog kaluđera za čaroliju nazvanog dr ODION kontaktirajte ga putem svoje e-pošte; (drodion60@yandex.com) ili ga možete i pročitati na +2349060503921.
ReplyDeleteSreća je sve što sada vidim. Nikad nisam mislio da smo ja i moj dečko ponovno ujedinjeni. Nakon što sam bio u vezi s njim 5 godina, raskinuo je sa mnom, učinio sam sve što sam mogao da ga vratim, ali sve bezuspješno, želio sam ga toliko se vratio zbog ljubavi koju imam prema njemu, preklinjao sam ga sa svime, obećao sam mu, ali on je to odbio, objasnio sam svoj problem nekome na mreži i ona mi je predložila da se radije obratim kotaču za čaroliju koji bi mi mogao pomoći čarolija da ga vratim, ali ja sam tip koji nikad nije vjerovao u čaroliju, nisam imao izbora nego da ga isprobam, poslao sam e-poštu kotača s čarolijom i rekao mi je da nema problema da će sve biti u redu prije 3 dana kad je bacio čarolija i iznenađujuće 3. dan, bilo je oko 16:00, moj bivši me zvao, bio sam toliko iznenađen, odgovorio sam na poziv i sve što je rekao je bilo tako žao zbog svega što se dogodilo da je želio da se vratim kod njega on me toliko voli, bila sam tako sretna i otišla sam k njemu, tako smo započeli živjeti zajedno opet sretno od tada, obećao sam da ću svima koji znam da imaju problema u vezi biti od pomoći takvoj osobi tako što ću je uputiti u jedinog pravog i snažnog kaluđera čarolije koji mi je pomogao oko mog problema i koji razlikuje se od svih lažnih vani, svih koji trebaju pomoć čarobnjaka, njegovu e-poštu: (drodion60@yandex.com) ili WhatsAPP njegov broj mobitela +2349060503921
ReplyDeleteZauvijek ću se zadužiti velikom DOKTORU ISIKOLU-u za popravak mog raspadanog braka. Nakon što me suprug napustio zbog svoje ljubavnice na 3 mjeseca. Nikad nisam vjerovao u čarolije dok me prijatelj nije upoznao s njim. U početku sam bio sumnjičav prema njemu jer sam čuo puno o lažnim kotačima čarolije, ali sumnje sam stavio iza sebe jer sam bio očajan vratiti muža i postupio sam prema onome što mi je uputio. Sada se moj muž vratio samo u roku od 48 sati od kontakta s njim. Ponovno živim sretno sa suprugom nakon 6 mjeseci razvoda i neću se odmarati dok on ne bude poznat po cijelom svijetu. Specijaliziran je i za zaštitu čarolije, čarolije u lutriji, nadmorske visine E.T.C. Sada se povežite s DOKTOROM ISIKOLO, njegova e-pošta je isikolosolutionhome@gmail.com Također ga možete Whatsapp-om poslati na +2348133261196.
ReplyDeleteNote: Only a member of this blog may post a comment.