Pismo pravoslavnom svešteniku

AMEN!!!!

Marija Pavicevic Lakic (sa Facebooka):
koleginice-prethodnice, cestitke....super je tekst.....;)

Milica Kričković (sa Facebooka):
Odavno nisam procitala nesto tako smisleno i istinito, a da ima veze sa crkvom.

"Ali moraš da shvatiš da su običaji možda ostali isti, ali se vjernik promijenio, opismenio, i da ne možeš s njim kao sa onim od prije hiljadu godina!" PA DA DANASNJI VJERNIK SE MNOGO PROMIJENIO,IDE NA PARADU PONOSA ILI JE PODRZAVA ALI DOBRO TO JE PO VAMA NORMALNO NEGO SVESTENIK NIJE.

Zadnji put kad sam bila pod Ostrog, svestenik mi je pred nos zatvorio vrata i posao na pauzu za rucak...Kad se vratio, poslije ko zna koliko poceo je da vice na zenu koja je sjela unutra, dok pronadje nesto iz torbe. Ja sam uvijek mislila da to treba da budu blagi ljudi, koji ce da te ohrabre ili necemu nauce, a utisak koji sam stekla vrativsi se od tuda je bio da je to jedna ogromna masinerija za skupljanje para, koje ne znam kome i gdje idu. Mozda ce me neko osuditi sto to kazem, ali smatram da nijesam nista manji vjernik, ako vjerujem u Boga, ali ne vjerujem u ljude koji mu "sluze". Jer nikad nista nijesu uradili da bi me ubijedili u suprotno. Vjerovatno da svuda ima izuzetaka, ali moj generalni utisak je takav.
Ana

To je kako i ja dozivljavam crkvu/vjeru/popove.

Ta institucija, koja je, kako sami svestenici kazu "prezivjela vjekove ljudskih uspona i padova" i za veliki broj ljudi bila i oslonac i nada, zrela je za jedan - kopjuterskim rjecnikom objasnjeno - update, ciscenje sistema, bezbjednosne "patch"-eve i, najvaznije, neki mnogo strog "Firewall".

Hm, kad bolje razmislim, mnoge od onih koje mi u crnoj Gori znamo kao popove imace svojevrsan "firewall" oko sebe u "poslije-zemaljskom zivotu". Siguran sam. Bice tu i onih sto su guslali ratnicima, i onih sto su im nosili mitraljeze, onih koji su im blagosiljali pohode, ali i onih koji su zbog drustvenih, "tajnih" nepocinstava, cak i stvari poput kradja, spijanja, snimanja i raznih drugih dospjeti na mjesto kojim plase narod.

Tekst je fantastičan, pravi (a ne kao neka buncanja od želje da se po svaku cijenu bude kolumnista):)Svaka čast!
Razmišljanja o sveštenicima su nam skoro identična.Pošto ih ne mogu promijeniti(nadam se da će ih tvoja kolumna navesti makar na razmišljanje) zauzela sam stav prema njima kao prema svim drugim službenicima(npr.nadrdanim šalterskim činovnicima).Dakle, nije sveštenike "zaposlio"Bog, biraju ih i postavljaju ljudi, tako ih treba i doživjeti i doživjećeš manje razočarenje...a stoji svaka tvoja riječ da bi oni morali biti drugačiji.Čast izuzecima, kao i u svemu.
Milica

Jelena Ivanovic (sa Facebooka):
Svaka čast, pogotovo mi se sviđa dio o sujevjerju i crvenoj brojanici!!!

Anonimna osoba iz komentara broj 4 ocigledno nije shvatila ovaj tekst, a jos manje onaj o paradi ponosa. Ili nije zeljela da shvati.

Odavno, ali odavno nisam procitala bolji tekst ili kolumnu, kako vec da nazovem.
Ja sam doduse ateista, ali mi je groteskno koliko ti "vjernici" koji me okruzuju povrsno pristupaju vjeri i crkvi. To je vise paradiranje i obicno lakrdijastvo, nego li neki iskreni osjecaji i iskrena vjera u neko nadmocno bice, u neki ideal, u neki princip ili put kojim treba ici. A onda shvatim zbog cega je to tako. Sami svestenici joj pristupaju jos povrsnije i tuzno je koliko lose se ponasaju i koliko su skrenuli sa pravog puta koji bi trebalo valjda da propagiraju, bar koliko mogu da zapazim u njihovim javnim nastupima i istupima.
Ja se ne plasim Boga, ali se plasim svoje savjesti. Ne idem u crkvu, ali ni ne proklinjem one koji idu. Nisam krstena, ali necu ni da ubijem pedera jer je drugaciji od mene ili prostitutku jer prodaje svoje tijelo. Ne postim, ali sam osjetljiva na tudju nevolju i pomazem ako mogu i na nacin koji mogu, ako nista drugo kupim cigancicu sendvic kad oblijece oko mene i presamicuje se od gladi i osjecam se bolje. Na kraju krajeva uopste nije bitno da li si teista ili ateista, uvijek je bilo bitno i bice - biti covjek, ne zbog Boga, vec zbog sebe i zbog toga sam oguglala kad me kvazi vjernici prekore, jer sam molim te nevjerna i kako se usudjujem reci da Bog ne postoji, a da je crkva, bar u nasoj drzavi svedena na jednu profitersku i besmislenu organizaciju ili instituciju, kako li vec.

Draga Melly,
Dobrodošla i hvala na komentaru!
Znaš, kažu da ateisti ne postoje, da svako vjeruje bar u nekakvu višu silu, makar je zvao "sudbina". :)
Ja se često preispitujem što je uopšte bog i ima li ga, imala sam faze u kojem sam prirodu nazivala bogom jer je način na koji je uređena zbilja čudesan. Nekad bog u mojoj glavi ima lik Isusa, nekad mi Bogorodica padne na pamet, nekad čak i duh iz Aladinove lampe, Diznijeva verzija! Ali vjerujte da je to samo zato što je čovjeku valjda potrebna neka odrednica u glavi da to više biće ne bi bilo baš toliko apstraktno.
Smatram da je crkva kao institucija, sa njenim sveštenicima i sa svim njenim kontradiktornostima i nedosljednostima, kod mene lično postigla sumnju u sve što izgovori. Zato vjerujem u neko više biće, ali mi ne treba ona da bi objašnjava ko je i što je to biće, a kamoli kako treba da živim da bih ga ispoštovala. Ja se, upravo kao vi, držim nekih moralnih načela s kojima su me moji vaspitavali, iako nijesu bili vjernici. Mada smatram da čovjek kupi moralna načela svuda, i od prijatelja, i u školi, i iz knjiga i filmova.
Smatram sebe poštenijom od mnogih vjernika koje znam, ne samo hrišćanskih. Koliko vidim, vi razmišljate i ponašate se slično, osim što ste jasno definisali vaš stav po pitanju religije. Ja moj držim na nekakvom "stand-by" i mijenjam ga u zavisnosti od životnog trenutka u kojem se nalazim. Ali i u momentima u kojima sam najbliskija vjeri, ne osjećam potrebu da odem u crkvu, kod popa, da mi oni budu medijatori!

Samo da dodam: Prosle nedjelje su se negdje u NY pobili METLAMA preko 50 Christian Orthodox popova ( Grcki i Rumunski)oko ciscenja crkve ( posto dijele prostor). Usao je swat team koji je morao pendrecima da ih bije da bi rastavio pomahnitale popove. To su sve prikazali na vijestima...:))))
P>S Ksenija, "strava" ti je blog sto bi se reklo po podgoricki!

Odličan text....Ništa bolje nisam pročitala! Obožavam te...
Andrijana

Ajmo, prvo drzavne pare na sunce, pa onda mozemo da se obratimo svesteniku za ispovjed i oprost, pa sve ostalo iz teksta po redu ako nakon toga bude imalo smisla...

Tako si divno sročila baš sve ono što i ja mislim i osjećam prema religiji. Ima nade...

,,Budimo ljudi´´ je ono cemu treba svi da tezimo,vjerovali ili ne u Boga.Upravo to je,po meni,i svrha vjere. Moje shvatanje je da se mi zapravo kroz zivotne situacije i okolnosti,neko prije neko kasnije,upoznajemo sa Bogom-tesko da nam bilo koje svesteno lice tu moze posredovati.Vjera u Boga,njegovu ljubav se ne moze opisati,samo dozivjeti i osjetiti...Crkva jeste svetinja,Bog nesto bozansko,a svestenici ljudi kojima je to poziv-sa svim slabostima i manama covjeka...Ljiljana

Poštovana spisateljice,
slučajno sam ovog popodneva naišao na Vaš blog. Na samom vrhu liste naslova sa lijeve strane – vidim ovaj naslov i tekst. Sa Vašim radom nisam upoznat, a nakon ovog teksta, i ako sam imao želju, više je nemam. Ali jesam obišao ostatak vašeg bloga i koliko sam mogao da zaključim- Vi ste spisateljica? Time mi je ukus ironije znatno pojačan u ustima, nakon čitanja ovog vašeg, kako ga nazvaste –pisma, iz 2010. Ne mogu reći da sam iznenađen, jer moja Crna Gora čovjeka dobro „istrenira“ i „navikne“ na iznenađenja, pa vrlo rano stekne veliku kondiciju – da lagano podnese raznorazna iznenađenja. A tome kumuje i činjenica da sam naslijedio južnjački duh moje Podgorice. Sa druge strane, ne mogu biti ni razočaran, jer kao što rekoh sa Vašim radom nisam upoznat, a „razočarenje na prvi pogled“ suštinski ne postoji.
Zato mi je prva reakcija na ovaj tekst bila osmjeh – a zatim misao: Zar od jedne spisateljice ovako nešto? :) Idete uz dlaku jednom dijelu naroda, a svoje stavove ste posadili u bunkerisanom dijelu mentaliteta. U jednoj sredini čiji su okviri teški kao na stotine kilograma raznovrsnog ektremizma, za tako nešto aplauza Vam neče faliti. Ali zar Vi niste spisateljica? Možda bi Vam bilo lakše, da napišem za sebe da sam ja nekakav vjernik, pa da mi obučete dres jedne ekipe i sakrijete se iza generalizacije (koja Vam vidim jako dobro ide). Ali ništa od toga. Što bi Vi rekli – „Čak što više“, a ja bih u namjeri da eskiviram pleonazam rekao samo „Štaviše“ – ja sam te termine i kategorije „veliki vjernik, manji vjernik“ i tome sl. čuo ne od sveštenika sa kojima sam imao svega par susreta, već od naroda. Nisam siguran koja je mjerna jedinica vjere, ali ostavljam prostor da mi Vi ukažete na način na koji se nečija vjera - mjeri, jer vidim da kroz tekst i Vaš komentar ispod „poštenija sam od većine vjernika“ poznajete te mjerne jedinice i instrumente.

Naveli ste primjer Vaše drugarice iz USA i njenog iskustva sa tamošnjim sveštenicima. Kada već imate priliku da naučite nešto od iskustva jedne tako velike i napredne civilizacije kao što je sjeverno američka, dobro bi bilo da to iskoristite za neke elementarne stvari. Kao što je na primjer – GENERELIZACIJA. Jer vaš je tekst, uvažena spisateljice – jedna suva generalizacija, što se osjeća na samom početku pisma. Rado bih sad napisao . „a znate kako se generalizacija tretira u visokim civilizacijama“, ali ne mogu, jer sudeći po ovom pismu, meni djeluje kao da ne znate. Kao ni o načinima formiranja a naročito zaradi koju vjerske organizacije danas ostvaruju u svijetu – sa naglaskom na područje USA. O tome bih mogao da Vam pišem do ujutro.
Mada na početku iskazujete želju za nekom bliskošću, nastavak pisma, a naročito njegov kraj Vas razotkriva. Štaviše upadate u sopstvenu klopku. Žalite se na odnos sveštenika prema Vama i ljudima, opisali ste ga kako jeste da vas ne citiram sad jer nemam previše vremena, a obratite pažnju kakav je Vaš odnos? Da li na ovakav način inače pokazujete potrebu za bliskošću sa nekim? Ne bih rekao. Ako ništa drugo, makar zato što ste žena – a iskustvo me upoznalo sa urođenom superiornošću ženskog seznibiliteta. No, ovdje ni traga od toga. Kao ni od mnogih drugih stvari.
Zapalo mi je za oko: „...slavljenje slave (premda tog dana rijetko koji slavljenik ode u crkvu, ali se skoro svaki napije)“ hahaha, otkud Vam ovako nešto zaboga? Ako ne živite u Crnoj Gori onda mogu razumijem. Jer su tokom slava Crkve prepune porodica sa slavskim kolačima, a lično sam bio na dosta slava gdje sam uživao u ukupnom ambijentu koji izmedju ostalog čine i vjerski obredi. Koji nezavisno od toga li ste vjernik ili ne – imaju svoju kulturološku vrijednost, o čemu bi trebali da znate više od mene, ne samo zato što ste stariji već ste – spisateljica. No, i ova rečenica korespondira sa čitavom sadržinom teksta.

Na kraju, neko sam ko prati dešavanja u nas. Nisam Vas, uvažena spisateljice vidio ni čuo, da kritikujete mnoge socio – političke pojave svih ovih godina. A bilo ih je – za izvoz. Zašto? Je li Vas strah’ Ili to ne vidite? Ili su sveštenici najveća prepreka ka sveukupnom društvenom progresu?
Možda je ovaj moj komentar – grijeh – jer ispada da više očekujem od nekih pisaca nego sveštenika? Ali ako je to grijeh, ja ga prihvatam
Ostajte zdravo, sve najbolje.

I ja vama zelim zdravlje i sve najbolje!

svaka cast,prvo na ideji da pises o ovome sa potpuno nezavisne strane,bez politickih ili aktuelnih vjerskih boja,bez prizvuka nacionalizma ili vjerske patetike...potpuno otvoreno i smisleno,ja se isto svaki dan pitam,voljela bih da procitam tvoj tekst o komercijalizaciji brojanica,ikona i ostaloga , jer se jezim kad uz drevne zidove nasih svetinja vidim standove sa magnetima,majicama,slicicama...bravo !

Poštovana Ksenija,

svaka čast na svakoj riječi. Vrlo konkretno, jer, zbilja se postavlja pitanje koja je uloga Crkve, ako ne misionarska?

Pozdrav,

Danilo

Zanimljiv tekst.

Sada, na pocetku pravite jednu ogromnu gresku. Hajde to sto monahe, djakone, svestenike i episkope trpate pod jednu sljivu, to i nekako (mada ni to nije ispravno, ali vecini ljudi je dovoljno da vidi mantiju i da kaze da je to "pop"). Ali velika greska je to sto kanonski priznatu Srpsku Pravoslavnu Crkvu izjednacujete sa raskolnickom Crnogorskom. I to kakvom! To je obican skup delikvenata i politicka organizacija. "Vodju" CPC-a (Crnogorskog putujuceg cirkusa) je, ako se ne varam, anatemisao i sam Carigradski patrijarh. Dalje, svi ti poglavari i svestenici su ustvari napravili neke gadne gluposti i zbog toga trebalo da im se sudi. Oni su, kako bi to izbegli, napravili jos goru glupost i otisli u raskolnicku sektu (CPC ne zasluzuje bolji naziv).

Dalje, jos jednu gresku koju sam primetio (ispravite me ako gresim), je to sto svoje poredite svestenike u Crnoj Gori, kojih znate relativno dosta, sa samo jednim svestenikom iz Amerike koga znate iz price.

A sada da i ja kazem svoje misljenje koje imam o svestenicima Srpske Pravoslane Crkve. Pred njima stoji veliki zadatak: narod koji je pola veka proveo u ateizmu treba vratiti na put. A kako oni to sprovode? U vecini slucajeva traljavo! Da se razumemo, ima dosta dobrih svestenika, ali to nije dovoljno! Svestenik treba da misionari, da propoveda Jevandjelje! Kolika je nasa verska neprosvecenost govori i to da veliki broj i vernika, a i svestenika smatra da je za nekoga ko zeli da postane svestenik najbitnije da zna lepo da peva. Dalje, ne daj boze da sretnes svestenika na ulici! Odmah se ljudi hvataju za razne delove odece i tela i cim mu vide ledja pocinju da pljuju. A tek ako bolesnik vidi svestenika u bolnici! "Pope, pa sta ces ti kod mene? Ne planiram ja jos da umrem!" Za to je kriv i komunizam, ali trebala je i nasa Crkva vise da se aktivira posle pada komunizma.

Spomenuli ste da svestenici savetuju da treba postiti i pricescivati se? Za detaljija objasnjenja i tumacenja, ako vas zanima, procitajte knjige Aleksandra Smemana "Veliki post" i "Evharistija".

A sto se tice savrsenstva Hriscanstva i nesavrsenstva hriscana, poslusajte sta o tome govori Berdjajev:

http://www.youtube.com/watch?v=Gg2jUwXTI0s

Ne gledaj na čoveka, nego na Isusa!