Informer


Da vas odmah upozorim da ću danas govoriti samo o uspomenama. Nema filozofiranja, nema pouka, nema univerzalnih tema i debata, samo uspomene. Jer danas moram pomenuti moju drugaricu iz djetinjstva, Elenu Bocolu. Tek je danas vidjela moj drugi blog - onaj o muzici u kojem sam pominjala njen poster Alena Islamovića i Mili Vanili - i njen komentar mi je dao motivaciju da još jednom iskočim iz ovog sadašnjeg vremena i da zalutam koju godinu unazad. 

Ne znam za vas, ali kad sam ja bila mala, smatrala sam da sam strašna faca zato što ljeti provodim mjesec dana u Baru, pa mjesec u Danilovgradu. Bar je imao manu manjka društva (baka je bila mnogo stroga za te stvari), ali mi je kod bake i dede bilo super, a i obožavala sam more. 

A što se Danilovgrada tiče, moja će priča imati više asocijacija za one koji su čitali "Dječaka", malo manje za one koji nijesu, ali scena izgleda manje-više ovako: tri kuće, jedna do druge, mala između dvije velike koje su najljepše u kraju. S tim što u ovoj lijevo ne žive Petrovići i Mina, već ljetuju Pešići i njihova unuka Ksenija Popović. U ovoj srednjoj stanuju Nada i Nino Eraković umjesto Andreja i njegovog oca, a desno su Bocole umjesto Vukčevića. Nažalost, naše kuće ne gledaju direktno na rijeku Zetu, ali to ne znači da svakog ljeta Elena i ja nijesmo išle (krišom od mojih) da se kupamo sa društvom. Zaista je - kao i u knjizi - zelena, uokvirena prekrasnim drvećem nalik na tunel. Zaista je tiha i da nije cvijeća i lišća koje putuje njenom površinom, činilo bi se da je nepomična. 

Tada joj je jedina mana bila to što je toliko hladna da vam noga utrne onog trenutka kada je ugazite. Danas je uništena zahvaljujući Nikšiću i njegovim fabrikama i ja se stalno bunim kako gospoda iz nevladinih organizacija dižu frku jedino oko KAP-a, jer im je medijski zanimljiviji od moje voljene rijeke koja je stradala neuporedivo gore od Skadarskog jezera. 

Uglavnom... Kad sam bila mala, najviše vremena sam provodila sa Nadom i Ninom. Elena i ja se tada nijesmo dobro slagale, bile smo dvije primadone i nijesmo trpjele konkurenciju. Kasnije tokom godina su, međutim, Nada i Nino provodili dosta vremena na selu kod dede, a moja glavna drugarica je postala Elena. Uz nju je počelo skupljanje salveta (još pamtim jednu sa štrumfom), pa zajedničko sviranje klavira (ona ozbiljno svira, ja natucam), naravno priča o simpatijama, ali smo uz sve to imale još jedan hobi: svaka je imala po rokovnik u koji je pisala tekstove pjesama koje voli. Onda bi se uzeo rokovnik u ruke i pjesme bi se redom pjevale (opet, ona ozbiljno pjeva, ja stavim prst u uvo i derem se bez reda i načina, ali s najboljom namjerom!) 

Tako nam je, jednog ljeta, naš hobi sa pjesmama zadao veliku muku. Možda ćete se sjetiti te pjesme, zvala se "Informer" i pjevao ju je neki tip koji se zvao Snow. Pjesma je postala veoma slavna zbog toga što je tip pjevao toliko brzo, da su na radiju govorili da je nemoguće shvatiti tekst. 

Za Elenu i mene je to bila neprihvatljiva teza. Zato smo sačekale da puste pjesmu, snimile je na kasetu i krenule da skidamo riječi. Pošto je pjevač zaista brbljao kao sumanut, ja sam došla na jednu od mojih briljantnih ideja: da stavimo stare baterije u walkman, kako bi pjesma išla sporo. Da bi stvar bila luđa, ideja je urodila plodom, pa smo te večeri kod česme ostavili sve zabezeknute našim performansom "Informera", kojeg smo do tada već uveliko znale napamet. (Ukoliko ste zbunjeni česmom, to je ona preko puta autobuske stanice u Grliću, gdje se okupljaju sva djeca iz sela.) 

Nije rokovnik s pjesmama jedina uspomena koju nosim iz ljetovanja u Danilovgradu. Čuvena je, na primjer, scena kada su me komšijska djeca vidjela (kad sam bila mala!!!) kako u kolica za lutku stavljam kokošku i ljutim se što bježi čim krenem da je vozim. Ne mogu zaboraviti ni kako me je Nino Eraković stresao s jabuke, a bogami ni skakanje "s pinca" u Zetu. Ja nijesam skakala, podrazumijeva se, jer sam kukavica. Elena mi je govorila da je ona skakala, ali je ja nijesam vidjela! Da vam pojasnim lokalizam, skakanje s pinca izgleda ovako: sa grane visi kanap, na kanapu je volan od bicikla - uhvatite se za volan, zaletite iznad Zete i skačete unutra. 

Inače je u Danilovgradu vjerovatnije da me neko nazove Eja, nego Ksenija, jer mi je to bio nadimak kad sam bila mala. 

I tako se sjetim one dvije djevojčice koje su repovale "Informera" pored česme u Grliću i razmišljam kako bi one reagovale da im je neko rekao gdje će biti večeras, 10. februara u 22:37. Jedna je u Ohaju i ima četvoro djece, koja trenutno voze rolere dok se ona dopisuje sa mnom. To što je pored četvoro djece završila i medicinu nema mnogo veze s mojom pričom, ali moram da pomenem jer mi imponuje, jer sam ponosna na nju.
  
A ova druga je u Strazburu, nedjelju dana pred svoj trideset treći rođendan, osluškuje Filipa za slučaj da se probudi ako je izgubio cuclu i prisjeća se vremena u kojem joj se činilo da je predaleko taj trideset i treći rođendan, kada će biti ozbiljna žena u ozbiljnim godinama. Ne znam je li vaš život sa trideset i tri ispao onakav kakvim ste ga zamišljali kada ste imali dvanaest. Ja sam se iznenadila kada sam shvatila da moj jeste, bar u glavnim stvarima. Sporedne su ispale drugačije, a i put kojim sam stigla do ovih glavnih. Moglo je biti lakše, istina, ali tu sam. I to čini da uzdahnem od olakšanja. 

Ili da kažem: "Informer, ya no say dadda me I'll go blame, a licky boom boom down". A da, nijesam pomenula - tekst pjesme jesmo skinule, ali ga dan danas nijesmo shvatile.

Tags:

Share:

12 comments

  1. Anonymous10/2/10 23:14

    E lijepo me nasmijala ova tvoja voznja kroy sjecanja!!!

    ReplyDelete
  2. Anonymous10/2/10 23:32

    Ksenija, zavrsavaj tu knjigu, da imamo nesto vise da citamo, da ne cekam svaki dan da objavis neki tekst...Ovo je napsiano sa toliko topline i ljubavi, da ne moze da ne izmami osmijeh i vrati svakoga u djetinjstvo, najbezbriznije dane. Obozavam te, i tvoj blog!
    Ana

    ReplyDelete
  3. Anonymous11/2/10 00:03

    dens dens kam on kam ooon

    ReplyDelete
  4. Anonymous11/2/10 11:07

    Ovo je vrsta blogova koje najvise volim - nekako, sto rece Ana, zrace toplinom. E da, dok sam citala ovaj blog cak se i vrijeme napolje proljepsalo! :))))

    ReplyDelete
  5. Elena "Bocola"12/2/10 17:17

    Hahahahha, ohohohohohohoh...eh, koliko se ismijah. Ovo je zvek!!!!!
    Koje nijesam skakala sa pinca, fukaro? lol Mada, doduse, Daca Pavicevic je bila glavna u tome. Ona je vazda "na glavu" skakala. Ja manje, vise, kad me nagovore (teskoga srca). A na noge bi mogla skocit sa Durmitora (to se ne broji).
    Eh, ja se sjecam koliko smo crnje, crne, vjezbale ovu pjesmu. NIje to nama uspjelo bogomi za jedan dan, no 5-6-7. Prvo smo je skinule, pa onda vjezbale pojedinacno, pa zajedno. Uh, da mi je ta bezbriznost, i SLOBODNO VRIJEME sad tako. Vala bi vjezbala i Informera, samo da mi neko da onu bezbriznost na 2 sata. That state of mind :)))))

    Ah, obozavam te. Pogotovu sto mi popunjas supljine u mozgu. Jao, koliko sam ja toga potpuno izbrisala, ili zamijenila novom informacijom, ili nesto jes. Ah!
    A, sto se tice salveta - davno mi je to neko pokra. Ja ih evo trazim od kad sam posla u SAD (ubit ce me Pepe za ovo). Dje su tvoje, znas li?

    I ja sam samo tako ponosna na tebe, Eja (rasplaka me sa ovim) i na sva tvoja postignuca, a pogotovu kako lijepo pises. To mene toliko lijepo o covjeku govori. I divim ti se samoj hrabrosti da otvoris ovaj blog, i rasipas srce. I am still not there. Dunno if I'll ever be...

    Mi smo ti uvijek bili malogradjani prema tebi. Ti si uvijek imala najnovije haljine, parfeme, nesisere, bavila se glumom. Sjecas li se onoga nesisera sto smo zajedno kupile u centar DG-a? Ja moj jos imam, i uvijek, UVIJEK me podsjeti na tebe. I cak za ovih 10 godina sto se nijesmo cule, uvijek me podsjecao na tebe. On i Aqua di Gio, koji po mom misljenju, jos uvijek najljepse na tebi mirise.
    Zaboravila si da pomenes igranje lastike i dzamije na tvoju terasu. Tu smo se najvise cerupali: ti, ja, Goga, Daca, i ko je jos navracao. Covjece, mi smo znale igrat 4 sata bez prestanka.
    Uh, a tek nase uspomene iz Amerike. Jos imam email sto si mi poslala kad sam bila prva godina fakulteta, dje su vicevi o crnogorcima, a bogami i recepat za lenju pitu. I kad si maloj AniMariji vjerno (meni) rucno ponijela rolere iz USA do DG-a. A ona ti se nije zahvalila. Ali zato, ja jesam. hahahaahah

    Toliko toga. Idem da skeniram onaj nesiser.

    ReplyDelete
  6. Elena "Bocola"12/2/10 22:51

    Ne pomenuh koliko smo kolektivno bili zabezeknuti, kad je Duska donijela Pampers za Milosa. Tad sam ih prvi put vidjela. :))))

    ReplyDelete
  7. Elena "Bocola"12/2/10 22:55

    http://www.azlyrics.com/lyrics/snow/informer.html

    You are gonna die when you see these lyrics. It is NOTHING like I thought.

    ReplyDelete
  8. Anonymous14/2/10 20:29

    Taman sam htjela da se pohvalim da sam ja skakala sa pinca ali me ti preduhitri.Lijepo je sto se potsjecamo tih dana jer sam i ja sve zaboravila i ako sam ostala ovdje.Stvarno smo imali bezbrizno djetinstvo ja se sjecam voznje na biciklo do glave zete i do spuza a da niko nepita djesmo a sad pusti djecu ako smijes.ja ih nepustam same ni do poligona.Sjetih se i preskakanja kanapa do iznemoglosti.Pozdrav od Dace i od Zlatka posebno jer on svaki dan prati tvoj blog i samo rijeci hvale za to sto napises ima.Pozdrav od nas dvoje.

    ReplyDelete
  9. Draga Ksenija,prvi put čitam tvoj blog (po nagovoru mog brata), a ovaj mi se posebno svidio da moram ostavit komentar.
    Tako si lijepo ovo napisala,da si me slatko nasmijala večeras, a i izmamila neku suzu,jer si me podsjetila na moje djetinjstvo i ljetnje raspuste provedene u Bjelopavliće. Skoro da sam i zaboravila koliko je Zeta bila hladna,a nismo se vadili iz nje, pa ljuljanje na pic (samo ja nisam bila toliko hrabra kao moja snaha Daca Pavićević Tomašević da skačem na glavu, a ni na noge) :-),vožnja bicikla,a onda kasnije u pubertet i izlasci sa drugaricama u Danilovgrad.... sada je tužno to što drage naše babe koja nas je okupljala sve na Lazine, više nema...sve sestre i drugarice ušle u tridestu, udale se, izrodile đecu(zajedno samnom), ... i zaboravile koliko nam je nekad lijepo bilo,kao što ponekad i zaboravimo koliko značimo jedna drugoj, al' ova tvoja priča mi je "vratila" prelijepe uspomene i podsjetila da su sva prijateljstva iz ranog djetinjstva još uvijek tu , bez obzira što se (zbog obaveza) ne viđamo često kao nekad. Hvala ti!
    Od večeras tvoja vjerna čitateljka
    Suzana Starčević

    ReplyDelete
  10. NAJBOLJI NAČIN Da osvojite i nabavite svog bivšeg igrača uz pomoć DR ODIONA MOĆNIM I HITNIM LJUBAVI, SA 100% GARANCIJE. Suprug me napušta već posljednjih mjeseci i odbija se vratiti jer ga je držala žena koju je upravo upoznao, zbog toga patim i to je bila borba, ali odlučim učiniti sve znači kako bi se osigurali da se moj muž i ja vratimo zajedno kao i do sad, a zatim sam otišao tamo na mreži vidio sam toliko dobrih govora o ovom čarobnjaku čiji je e-mail drodion60@yandex.com pa sam ga morao kontaktirati i objasniti svoj problem za njega i u samo 48 sati koliko je obećao, moj muž se vratio kući i njegovo ponašanje se vratilo muškarcu s kojim sam se udala. Ne mogu se dovoljno zahvaliti čarobnjaku na čaroliji za ono što je učinio za mene, toliko sam zahvalan i nikada neću prestati objavljivati njegovo ime na internetu zbog dobrog djela koje je učinio za mene, molim vas da mi dozvolite da ovdje odbacim njegov mail (drodion60@yandex.com) možete nazvati ovog velikog čovjeka ili ga podržati na +2349060503921.

    ReplyDelete
  11. KAKO DOBIJAM SVOJU ŽENU POMOĆI SA POMOĆOM DR ODIONA ... Pozdrav svima, ja se zovem Robert Jason, nakon 15 godina braka, ja i moja supruga živjeli smo sretno zajedno, toliko smo se voljeli i volio sam se mojoj obitelji, oni su mi bili glavni prioritet, sve dok jednog jutra ja i supruga nismo imali malu svađu za koju znam da svi parovi imaju jer na ovom svijetu ne postoje savršeni parovi nakon svađe kad sam se vratio kući nisam mogao pronađite moju ženu i našu djecu, ona je također spakirala torbe i one od djece i otišla. Pokušao sam je nazvati, ali nisam mogao doći do nje, otišao sam u kuću njene prijateljice, ali nisu mi mogli reći gdje da je nađem, bio sam frustriran Nisam znala što da radim Počela sam piti alkohol svaki dan i noć. Prestala sam ići na posao. Za mene je to bila teška stvar, jer ona i moja djeca za mene znači sve, to je bilo kao da me je dio tijela napustio. Nisam mogao dobro funkcionirajte, jednog dana sam pregledavao Internet kad sam vidio svjedočenje nekoga tko svjedoči o čovjeku c nazvao dr. ODION-a i kako je vratio svoju ženu u roku od 3 dana, nisam dvaput razmišljao o tome, poslao sam mu poruku i rekao mu sve što se dogodilo između mene i moje žene i rekao je da mu je moj problem vrlo lak za rješenje Također mi je rekao da mu vjerujem da će se moja supruga vratiti i rekao sam mu da mu vjerujem, a on je zatražio neke informacije koje sam mu dao, 3 dana kasnije moja se supruga vratila kući s djecom, pa sam bila toliko iznenađena da sam je vidjela. poput sna za mene ona je počela plakati i ispričavati mi se, rekao sam joj da je to u redu, opraštam joj što sam sretna što se vratila, sada živimo sretno zajedno. Ako vam je slomljeno srce jer vas je napustila supruga ili suprug, za bilo koju vrstu uroke smrti, čarolije zaštite, a također za rješavanje sudskih slučajeva kontaktirajte ovog moćnog kaluđera za čaroliju nazvanog dr ODION kontaktirajte ga putem svoje e-pošte; (drodion60@yandex.com) ili ga možete i pročitati na +2349060503921.

    ReplyDelete
  12. Sreća je sve što sada vidim. Nikad nisam mislio da smo ja i moj dečko ponovno ujedinjeni. Nakon što sam bio u vezi s njim 5 godina, raskinuo je sa mnom, učinio sam sve što sam mogao da ga vratim, ali sve bezuspješno, želio sam ga toliko se vratio zbog ljubavi koju imam prema njemu, preklinjao sam ga sa svime, obećao sam mu, ali on je to odbio, objasnio sam svoj problem nekome na mreži i ona mi je predložila da se radije obratim kotaču za čaroliju koji bi mi mogao pomoći čarolija da ga vratim, ali ja sam tip koji nikad nije vjerovao u čaroliju, nisam imao izbora nego da ga isprobam, poslao sam e-poštu kotača s čarolijom i rekao mi je da nema problema da će sve biti u redu prije 3 dana kad je bacio čarolija i iznenađujuće 3. dan, bilo je oko 16:00, moj bivši me zvao, bio sam toliko iznenađen, odgovorio sam na poziv i sve što je rekao je bilo tako žao zbog svega što se dogodilo da je želio da se vratim kod njega on me toliko voli, bila sam tako sretna i otišla sam k njemu, tako smo započeli živjeti zajedno opet sretno od tada, obećao sam da ću svima koji znam da imaju problema u vezi biti od pomoći takvoj osobi tako što ću je uputiti u jedinog pravog i snažnog kaluđera čarolije koji mi je pomogao oko mog problema i koji razlikuje se od svih lažnih vani, svih koji trebaju pomoć čarobnjaka, njegovu e-poštu: (drodion60@yandex.com) ili WhatsAPP njegov broj mobitela +2349060503921

    ReplyDelete

Note: Only a member of this blog may post a comment.