Ima magije u boravku u
Diznilendu. Umivene, šarene građevine po uzoru na američke gradiće iz XIX
vijeka, susreti sa omiljenim likovima, zamak Uspavane ljepotice, atrakcije i
bezbroj prodavnica i štandova učinili su da nam djeca provedu dan s osmijehom
na licu. Ali ovdje ne možemo primijeniti floskulu da taj osmijeh nema cijenu,
jer je i te kako ima, i to paprenu. A kad govorim o cijeni, ne mislim samo na novac.
Usudiću se da kažem da je za nas kao roditelje Diznilend bio noćna mora i da
smo se oboje zakleli da će nas teško iko natjerati da se tamo vratimo.
Za početak, da govorimo
upravo o novcu. Imali smo sreću da dođemo u periodu kada su karte za odrasle na
popustu, pa se prodaju po cijeni dječijih, što znači da smo samo za ulaz u
jedan od dva zabavna parka (postoji i Diznilend Studio) izdvojili 340 eura.
Tješili smo se time što dan u akva-parku u Budvi košta 22 eura, pa eto, u redu
je da dan u Diznilendu košta 85. Za tih 85 eura dobijate pristup svim
atrakcijama, kao i besplatan pristup njihovoj odličnoj wi-fi vezi. Sve ostalo,
naravno, košta toliko da ne možete kupiti flašicu vode od pola litra ispod 5
eura, niti ručati na najjeftinijem mjestu ispod 80.
Ipak, računam (kao što i
oni računaju) da je onaj ko se zaputi u Diznilend izdvojio neki novac za to, da
je planirao visoke troškove, i to zaista ne bi bio razlog za ovako negativnu
energiju ovog teksta, da je sami doživljaj bio podnošljiviji. Ali gužve u Diznilendu
su nešto na što vas niko ne može dovoljno pripremiti. Sami ulaz u park izgleda
ovako:
Ne postoji ni jedna
jedina atrakcija za koju se ne čeka red od minimum pola sata, a sama vožnja
traje maksimum 5 minuta i mnoge su zastrašujuće za djecu. Možete skinuti
njihovu besplatnu mobilnu aplikaciju i pratiti koliki je red gdje, ali je
činjenica da smo za 12 sati u zabavnom parku uspjeli da iskoristimo ukupno 6
vožnji, odnosno da na samim atrakcijama provedemo oko 30 minuta. Naravno, ako
želite da manje čekate u redu, postoji Fastpass, uz koji se takođe čeka i
odnosi se samo na određene vožnje, osim ako kupite Ultimate Fastpass, a ni to
vas neće sačuvati od jednosatnog čekanja u redu za iole pristupačniji ručak. U
svakom slučaju, to funkcioniše ovako:
Najljepši dio dana je
bila parada Diznijevih junaka kroz glavnu ulicu, za koju smo takođe morali da
zauzmemo mjesta skoro sat ranije, i gdje su djeca ushićeno mahala svojim
junacima i od njih dobijala pozdrave i poljupce. Divno je bilo i upoznavanje sa
Winnie the Pooh, za koje smo stajali u redu 40-ak minuta. Djeca su silno
željela da upoznaju Mikija, ali je taj red trajao sat i po, pa smo odustali. Iz
istog smo razloga odustali od upoznavanja sa Diznijevim princezama, premda je
tamo čekanje trajalo 2 sata.
Najljepša i najduža
vožnja je, što se svih nas tiče, “It’s a Small World”. Tamo se na brodiću koji
vas vozi ukrug po vodi putuje svijetom, a razne zemlje su predstavljene
prekrasnim postavkama lutaka. Postavka se mijenja svake sezone, da bi ponudila
nešto novo onima koji se vraćaju da ponovo posjete park, i ta vožnja traje
skoro čitavih 10 minuta.
Teško je bilo koga savjetovati da ubijedi djecu da ne idu u Diznilend. Ipak je to magija uz koju odrastaju, ako niste od onih koji ih odgajaju uz “Farmu” i “Zvezde Granda”. Ali što se mene tiče, rolerkostera ima i u jeftinijim zabavnim parkovima bez ovakvih gužvi. A kad su u pitanju one “lijepe” i jedinstvene atrakcije, kao što je “It’s a Small World”, sve ih možete pogledati i na YouTube-u: