Bajke
Noćas je moj sin držao polusatni koncert oko četiri i po, nakon čega je zaspao, a majka mu više nije oka sklopila. Ne mogu vam opisati gdje sve moje misli mogu da stignu u trenucima potpune tišine kada sam jedina budna u kući. Tako sam od pet do maloprije isplanirala naše naredno putovanje (ambicije mi vuku ka Pragu), Filipovo krštenje, smislila koju ću tortu da napravim za njegov prvi rođendan, pa još malo mozgala možemo li se ikako zaposliti i preseliti u Madrid. Onda sam planirala kada se sve može desiti da rodim sledeće dijete - ili, kako je juče rekao moj drug Ivan koji je inspirisao istoimenog lika u "Dječaku", sledećeg malog diverzanta koji će da mi diktira sve buduće planove. Nakon što sam osmislila sve to (nešto manje, nešto više realno), nekako mi je pala na pamet ogromna knjiga bajki koje je Filip dobio na poklon od đeda Joca i zapitala sam se kada će dijete početi da razumije to što mu čitam. A onda sam se sjetila šta sve sadrže bajke za djecu i tek onda nijesam mogla da zaspem!
Zaista, šta sve sadrže bajke i da li su one uopšte za djecu? Jer instiktivno mi dođe da odaberem bajke preko nasilnih japanskih crtića sa robotima i puškama, smatrajući da je slađe i simpatičnije vjerovati u Deda Mraza, vile i čarobnjake, nego se baviti puškama i specijalnim efektima za što efikasnije uništenje neprijatelja. Ali ako pogledamo malo dublje, koje su teme o kojima govore najpoznatije bajke na svijetu i jesu li one bolja alternativa nasilju sa današnje televizije?
Krenimo od stare dobre Crvenkapice: je li mudro pričati djetetu kako je nekoj djevojčici vuk pojeo baku, pa se prerušio u baku i imitirao je sve dok nije pojeo i djevojčicu? Pa je onda došao lovac, rasporio mu stomak, a baba i unuka izašle žive i zdrave (i čiste kao sunce!). Kada čuje "Ivicu i Maricu" dijete može pomisliti da je normalno da, kada porodice nemaju šta da jedu, roditelji ostavljaju djecu u šumi da tamo sama umru od gladi. I da u šumi ima vještica koje će pokušati da ih pojedu za večeru! Na stranu vještica, svi znamo da ima roditelja koji napuštaju svoju djecu, ali da li su takva saznanja neophodna mome sinu sa dvije ili tri godine?
Isto važi za "Pepeljugu": ako vam majka umre, otac je može vrlo brzo zamijeniti pakosnim skotom koji će u porodicu dovesti svoju djecu (pakosne skotove), pretvoriti vas u kućnu pomoćnicu i maltretirati vas (s tim što mi je super onaj dio u kojem se baš Pepeljuga smuva s princem uz pomoć vile i pobrka planove ove tri kokoške).
Onda imamo temu smrti obrađenu "odnaopačke": u "Snežani i sedam patuljaka" i "Trnovoj Ružici", učimo da (ukoliko ste velika ljepotica) iz smrti se vraća zahvaljujući poljupcu osobe koja vas voli. Ne znam ko je od vas imao plavu knjigu "Najljepše bajke na svijetu"; u njoj je jedna od priča bila "Šuma striborova", gdje majka i sin žive u slozi, ali sin odluči da se oženi i dovede snahu koja je zapravo guja i maltretira babu; sin na kraju uvidi da mu je žena guja, potjera je, i ostane da živi u slozi sa svojom majkom bez ikakve potrebe da opet traži ženu.
Ne mogu da krivim previše Braću Grim zato što nijesu bili autori bajki, već su prikupljali stare narodne priče i oblikovali ih. Zato je Hans Kristijan Andersen bio šampion dubioznih bajki. Treba li uopšte da pominjem najtužniju i najstrašniju od svih koje postoje - "Djevojčicu sa šibicama"?! Ono je užas! Djevojčica je gladna i smrznuta, upali šibicu i zamisli toplu kuću, pa drugu šibicu i zamisli trpezu i hranu, i tako jednu po jednu vidi sve one stvari koje nema u životu, da bi na kraju priče umrla smrznuta! Sjećam se da sam kao mala bila šokirana krajem priče i da sam plakala, i nikad nijesam postala ravnodušna prema njoj.
Možda je sve ovo pretjerivanje, ali ja sam od onih majki koje (posebno u trenucima nesanice) puno razmišlja kako će odgovarati na razna pitanja svoga djeteta. Treba mu objasniti mnogo toga, počev od naše prolaznosti na ovom svijetu. Pa seks, pa djevojčicama menstruaciju, pa kako se rađaju bebe. Pa onda rat, glad, nemaštinu, kriminal. Kad god se budu razočaravali u život, treba im objasniti o neiskrenosti, zlim namjerama, beskrupoloznim ljudima i sitnim pakostima, a opet im zadržati vjeru u ljude i učiniti ih društvenim i funkcionalnim. Treba odgovoriti na pitanja koja postavljaju, a na koja ponekad ni sami sebi ne umijemo da odgovorimo. I čini mi se da, bar kad su u pitanju neke od tih tema - porodica, brak, život i smrt - bajke nekada stvaraju dodatnu i bespotrebnu konfuziju, a nekad prosto odmažu, tjerajući djecu da se prije vremena suočavaju sa temama koje bi valjalo prepustiti odraslima.
I tako se opet vraćamo da uobičajeno pitanje: kako odabrati i znati da smo napravili pravi izbor? Je li mudro ponašati se nonšalantno i prema tom pitanju, pa ispričati sve te bajke i prepustiti da se utisci sami srede, znajući da od malo straha i konfuzije niko nije umro? Ili ipak treba povesti računa? Šta ako nijeste nonšalantan tip i volite sve da hiper-analizirate, kao ja, od prevelikog osjećaja odgovornosti i želje da učinite pravu stvar? Zaista bih voljela da poznajem nekog dječijeg psihologa i čujem šta misli o svemu ovome. I mislim da ću, barem u početku, sigurno vršiti cenzuru na priče koje se čitaju Filipu i preskakati sve one teme koje mi se čine dubioznim ili preteškim. Svakako smatram da ga život neće poštedjeti bilo koje od njih. Pa što ne bi sačekale...
Tags:
Blog
12 comments
Ne, nikako mu ne citaj "Crvenkapu" ili je modifikuj...! Moj brat je sve vreme plakao kad mu je majka citala kako je vuk pojeo Crvenkapu i vikao: "Reci da je nije pojeo..." Dete je dozivelo sok! Cenzura je neophodna:(
ReplyDeleteBas sam uzivala u ovom blogu a navijam da se preselite u Madrid!!!:)
Ha,ha,ha,ha....Ksenija opusti se,uživaj u Filipovom odrastanju i slobodno mu čitaj sve bajke redom....pa to su bajke, zar ne?! Mislim da mu u 2-oj ili 3-oj godini teško možeš razbiti iluzije o životu posle smrti(Snežana i Trnova Ružica),modernoj sponzoruši (Pepeljuga),odvajanju od roditelja i kuće(Ivica i Marica)...Poruka u tim bajkama se uvjek svodi na isto a to je da će se dobro uvjek dobrim vratiti,pobjeda dobra nad zlim...i vjeruj da mu sa tim nećeš ni na koji način nauditi...tolike generacije su "krenule" sa Pepeljugom, Pinokiom(hoćeš da mi kažeš da se nisi kao dijete plašila da će ti izrasti nos ako budeš lagala?!),Snežanom,itd...
ReplyDeleteDraga Ksenija, obavezno moraš sinu čitati bajke. One su super, ima toliko lijepih... Kasnije obavezno dodaj basne - tu tek ima dobrih poruka! Filip će zavoljeti knjige kroz bajke - inače preti opasnost od televizije i kompjutera! Kad se dobro naspavaš, sjetićeš se da si i ti sigurno voljela da slušaš i čitaš Pepeljugu, Trnoružicu, Tri praščića, Vuka i sedam kozlića... A malo kasnije, za mene genijalnu, Pipi dugu čarapu i ostale, zar ne? Pozdrav, Milanka
ReplyDeleteHahahahahahahaha sto jes jes, voljela sam vecinu bajki i naravno da planiram da mu ih citam. Cak stovise, citam mu ih vec, iako jos uvijek ne razumije. Tako da ne dovodim u pitanje da treba da slusa bajke i basne i da zavoli knjige. Naprotiv. Samo se pitam jesu li sve bas prikladne ili ipak treba malo "urednickih zahvata". Ja recimo nijesam plakala od Crvenkapice kao Lidijin brat (mada mi nije bilo svejedno kad je pojede vuk), ali jesam lila gorke suze za djevojcicom sa sibicama i uvijek mi je ostala u sjecanju kao nesto strasno. Nju mu sigurno necu citati. I sjecam se da sam bila zblanuta zasto roditelji ostavljaju Ivicu i Maricu u sumi, a bogami sam se dobro bila uprpila i od vjestice.
ReplyDeleteOnda u prvom osnovne uciteljica odluci da na majskoj smotri igramo predstavu Ivica i Marica i mene zapadne cast da glumim bas VJESTICU! Kako sam ja bila nesrecna zbog toga!!! Ali ipak je odglumim i dobijem prvu nagradu. Od tad smo vjestica i ja najbolje drugarice :)))
hahahaha....isto razmisljamo...i ja unaprijed pravim scenarija u glavi za sva buduca pitanja...a ne mozemo ih ni zamisliti jos cini mi se, kad krene bombardovanje (meni je vec sad:)
ReplyDeleteJa sam isto sakrila Ivicu i MAricu, jer mi je potpuno neprikladna prica za dvoipogodisnjaka koji vec sad savrseno dobro poznaje sve relacije i bojim se kakve bi sve kombinacije mogao od svega toga da napravi u svojoj glavici...
Obozavam bajke, narocito kako nam je majka uvijek glumila kad bi nam ih pricala...Mijenjala glasove,pjevala, maltretirali smo je svaki dan minimum 2 sata.:))) Ali djevojcicu sa sibicama nikako nemoj da mu citas,jer ono stvarno nije bajka za djecu. I danas mi se place kad pomislim na nju,a tada mi je bila vise nego strasna! Mi smo obozavali Vuk i 7 jarica,a Crvenkapica u Vanjinoj verziji se prepricavala godinama:))) Jos kad pocne gledati Diznijeve crtane, ima da uziva!:)
ReplyDeleteAna
Crvenkapica u Vanjinoj verziji? Pricaj pricaj!!!
ReplyDeleteKoliko se ja sjecam islo je nesto ovako..."Bila vuk,i uzela pu'ku,i dosla crvenkapa i bako, bako, bako...":))))) Ne pitaj dalje, jer ne bi se moglo objasniti i prepricati:))) Ali stvarno je mala bila, mozda 2 godine da je imala. :)))A ona i Milos su imali raznih bisera...
ReplyDeleteCAK STAVISE JE PLEONAZAM
ReplyDeleteProbaj sa #Jezevom kucom# B.Copica
ReplyDeleteI meni je najtuznija prica bila ona o djevojcici sa zigicama, bila sam vrlo potresena sudbinom te curice... ostale price me nisu toliko rastuzile ili isprepadale. Sjeca li se itko, pitam se, onih prekrasnih vinila sa bajkama? Glas je princu u Trnoruzici posudio i Rade Serbedzija, a i pjesmice su simpaticne!
ReplyDeleteI ja sam od onih koji su pravili cenzuru kad su u pitanju bajke...ali Diznijevi crtaci su mi u tome dosta pomogli. Iz znatizelje sam otvorila Pepeljugu Braće Grim u kojoj sestre kidaju prste i krvare da bi se uvukle u cipelicu, a gavranovi im na kraju iskopaju oči sa Pepeljuginog ramena i sl. ... bila sam šokirana. Međutim, potpuno su modernizovane i vidim da na nju to nema nikakav a kamo li loš uticaj, Razgovaraju u vrticu i fizički se identifikuju da budu lijepe princeze. Kao sto neko rece, pouka da se dobro dobrim vraća im je najvaznija.Kad bude zainteresiovan za bajke bice i dovoljno velik da razumije da je izmisljeno...prije četvrte godine nece ni znati o cemu mu citas. Onda pocinje DVD, i "njegove bajke"...e to je tek extra da vidis tek tu mastu!!!
ReplyDeleteDo tada uzivaj, a ja ću ti poslati i Crvenkapu u stihu da vidis sto je umjetnost:)
Note: Only a member of this blog may post a comment.