Madrid
Nalazim se u Madridu. Konačno, nakon četiri duge godine, hodam ulicama mog omiljenog grada i govorim sebi kako je Bog napravio Madrid zbog mene, pa nešto pobrkao kad me je poslao da se rodim na drugom mjestu! Onda se latim kombinovanja i pokušavam da osmislim neki način da se nas troje doselimo ovdje i ostanemo da živimo zauvijek. Ivan dijeli moj entuzijazam prema gradu, a čini mi se da je i Filip počeo da plače i guče na Španskom. Čujem neki prizvuk čuvenog "ole" u njegovom glasu! Prema tome, nema nikakve potrebe da se osmog vratimo kući! Ali baš nikakve!
Kao neko ko je ovdje proveo godinu s najvećom ljubavlju prema Španiji i najvećom željom da upozna i vidi što više, neskromno proglašavam sebe kao najboljeg mogućeg savjetodavca za svakoga ko poželi da dođe. Naravno, bilo bi idealno kada biste za tu posjetu odvojili više od vikenda, ali ni dvodnevni dolazak vas neće ostaviti nezadovoljnim.
Ukoliko nemate puno vremena, idealno je početi od crvenog Tour busa. On pravi odlični krug i vidjećete sve što treba da vidite, od starog do modernog grada, i to uz vrlo lijepa objašnjenja. Taj tour vam, u ostalom, omogućava da siđete gdje god želite i da, sa istom kartom, poslije nastavite obilazak.
Služili se autobusom ili ne, ne smijete preskočiti da pješke obiđete sledeća mjesta: Plasu Major (Placa Mayor), kraljevsku palatu sa vrtovima i Habzburški Madrid (Madrid de los Austrias - Austrias je španski naziv za Habsburšku dinastiju). Ukoliko raspolažete sa malo više vremena, morali biste prošetati i kroz park Retiro (Parque del Buen Retiro), kraljevski vrtovi u doba kada se palata nalazila tu - kasnije je izgorjela, pa je nemojte tražiti! U Retiru treba prošetati do centralnog jezera sa lađama, ali i do Staklene Palate (Palacio de Cristal).
Ako vas interesuju skuplji butici, tu je zona ulice Serrano, a ukoliko hoćete prodavnicu koja nudi bukvalno sve za bukvalno svaki džep - od dubljeg do skromnijeg - odaberite Corte Ingles koji se nalazi u Bulevaru Kasteljana (Paseo de la Castellana). Ima ih bezbroj, ali je ovaj najveći i sadrži zaista sve! Za ljubitelje fudbala je tu Santiago Bernabeu i njegov muzej u kojem je izložen impresivni broj kupova šampiona, a za ljubitelje umjetnosti je tu i druga najvažnija klasična pinakoteka na svijetu: Museo del Prado.
Moj Madrid uvijek počinje na trgu Sibeles (Plaza de la Cibeles), koji smatram najljepšim u gradu, ali i strateškom tačkom. Boginja Cibeles putuje u svojim kočijama koje vuku lavovi, okružena velelepnim zgradama centralne pošte, Generalštaba, Casa de America i Banco de Espana. Stanete li pored nje i pogledate na jednu stranu, vidjećete ogromnu ulicu Alkala (calle Alcala) koja vas vodi prema centralnom trgu, Puerta del Sol. S druge strane ta ista ulica vodi do kapije Puerta de Alcala, gdje je glavni ulaz u park Retiro. Produžite li mimo kapije, nakon nekoliko kilometara ćete vidjeti ogromni Las Ventas, madridsku plaza de toros, ili arenu za borbe s bikovima. Vratimo se u centar: desno od boginje Cibeles počinje ogromni Paseo de la Castellana, kojim ćete otići do modernog dijela Madrida, pa sve do samog kraja grada, dok se s lijeve strane otvara Paseo del Prado, gdje su muzeji Prado i Reina Sofia, a na kraju željeznička stanica Atoća (Atocha), tužno poznata po atentatima od prije nekoliko godina.
Upravo zbog toga što je strateška tačka od koje je sve blizu, naš hotel se nalazi kod trga Cibeles. Ako rezervišete hotel u Madridu, a nijeste u mogućnosti da potrošite puno, preporučujem da se držite ovog dijela grada. Ljudi imaju običaj da pitaju koji je glavni trg i traže hotel blizu njega, ali zaista ne znam šta ćete raditi oko Puerta del Sol. On jeste centralni, ali nije ni blizu da bude najljepši gradski trg, a pri tom je u pitanju jedna haotična zona u kojoj nećete željeti da provedete svoj noćni odmor. Za razliku od većine velikih gradova, u Madridu zona centrane stanice nije najopasnija i ima nekoliko odličnih hotela, ali ćete se suviše udaljiti od samog centra. Ukoliko konsultujete internet sajtove, najjeftinije hotele ćete naći u Grand Via, ali vodite računa: dio Grand Vie koji se poklapa sa calle Alcala je idealna lokacija, bezbijedna i predivna; što se više udaljite od Alcala, to ćete ući u opasniji dio, pun imigranata, problematičnih mjesta i lopova koji vas mogu napasti. Ako ste mladi momci koji ne strahuju od sličnih problema, u pitanju je zona koja će vam omogućiti odlični jeftini smještaj u samom centru. Ukoliko ste porodica ili žensko društvo, vratite se prema ukrštanju Alcala i Cibeles.
Museo del Prado je toliko velik, da su potrebna puna dva dana da se obiđe. Ako nijeste došli u Madrid samo zbog Prada, moj savjet je da ga obiđete u dva sata. Da biste u tome uspjeli, potrebno vam je malo strategije. Kao prvo, ulaznicu morate kupiti preko interneta, ako ne namjeravate da čekate u redu dugačkom i po kilometar. Takođe (osim ako ste završili istoriju umjetnosti i imate najbolje pamćenje na svijetu) ne smijete izostaviti da preko interneta rezervišete audio-vodič, kako se ne bi desilo što i nama - da nije više bilo audio-vodiča za iznajmljivanje i da su Ivanova posjeta muzeju i doživljaj slika zavisili od moga sjećanja na objašnjenja od prije četiri godine. Zato se naoružajte audio-vodičem i mapom muzeja i obiđite samo sledeće umjetnike: Botićelija, Boša, Rembrandta, Velaskesa i Goju. Činiće vam se suludim da preskočite nekoliko slavnih imena, poput Rafaela, ali tu nijesu izložena njihova kapitalna djela, pa ih slobodno zaobiđite. Ako će biti žalosno što ste išta preskočili, onda je to jedna od najvažnijih kolekcija klasične skulpture na svijetu koja se nalazi na donjem spratu.
Muzej Reina Sofia predstavlja sličan problem: ogroman je, a ukoliko nijeste veliki ljubitelji moderne umjetnosti, nakon sat vremena će vam se činiti da ćete da poludite. Stoga, opet malo strategije: morate vidjeti Gerniku, voljeli Pikasa ili ne (ja ga ne mogu smisliti), Salvadora Dalija i Žoana Miroa. Malo će vas zbuniti kada vidite Miroova bijela platna sa četiri tačke kako se tretiraju kao strašna dostignuća umjetnosti, ali tu su i druga njegova djela - ona zbog kojih je, poslije Kandinskog, moj omiljeni slikar. Što ne mora da znači, naravno, da će vam se uopšte dopasti. To je već pitanje senzibiliteta.
Ako imate vremena da uđete u kraljevsku palatu, učinite to. Katedrala Almudena koja se nalazi tačno preko puta nje kod mene ne budi neko posebno interesovanje i crkve su nešto što me u Madridu najmanje impresionira. Ako ste željni istorije i imate par dana na raspolaganju, uhvatite voz za Toledo, srednjevjekovni grad koji se nalazi na pola sata od Madrida, u jednom od najsiromašnijih djelova Španije koji se zove Kastilja la Manča i iz koje je potekao najslavniji književni lik sa ovih prostora - nesrećni Don Kihot.
Pošto ja ne bi bila ja da ne pričam o hrani, moram da napomenem i to da je Madrid grad gdje ne možete loše jesti, samo ukoliko znate gdje da idete. Evo mojih preporuka, podijeljenih po zonama:
1) U strogom centru, na Plaza Mayor, sjedite u restoran Museo del Jamon (izgovara se hamon, a cijelo ime znači "muzej pršute"). Španija pravi najbolju pršutu na svijetu, a bogami i najskuplju. Njihov čuveni jamon iberico de bellota pravi se od posebne vrste svinje, koja je manja od naših i crne dlake (pa se ta vrsta prušte zove Pata Negra - crna šapa). Svinje Pata Negra se hrane isključivo žirovima, što pršuti daje posebni ukus, i jedan takav pršut može da košta 50 eura po kilogramu, a može i 2000 eura po kilogramu. U restoranu ćete jednu porciju dobiti za oko 18 eura; sve ispod toga ne valja, a sve preko može samo da bude ukusnije. Jedna porcija je dovoljna za dvoje, pa čak i za troje, kao meza pred glavno jelo. Kao mezu možete podijeliti i špansku tortilju, koja se pravi od krompira i luka. To je tajna ručanja u Španiji: dijelite predjela, biće dovoljno za sve, a i jeftinije za sve. A onda naručite paelju kao glavno jelo, jer u Museo del Jamon nije skupa kao na drugim mjestima, a prave je izvrsno.
2) Iza Plaza Mayor nalazi se najpoznatiji dio Habzburške četvrti Madrid de los Austrias. Tamo je i nekoliko slavnih restorana, među kojima se ističe Casa Lucio. Moj omiljeni je Posada de la Villa, čuvena po repu od bika i pečenoj jagnjetini (i po drobu na madridski način, koji ja nikada nijesam probala - ali mi kažu da je sjajan), ali sam se juče šokirala kada sam shvatila da su udvostručili cijene i postali nepodnošljivo skupi. Da smo unaprijed znali, sigurno bismo odabrali neko drugo mjesto. No, ako vas taj aspekat ne brine, nemojte preskočiti ni njihovu pršutu, a ni sir iz La Manče, a kao dezert probajte prženo mlijeko. Možda vam se neće dopasti, ali ćete bar znati da ste probali još jedan specijalitet. Ako hoćete u Casa Lucio, odaberite njihov bar, a ne restoran. U restoranu ćete opet skupo proći, ali ako se razumijete u španske slavne ličnosti, vjerovatno ćete neku i sresti. U baru ćete naći haos, ali takođe odličnu hranu i nemojte preskočiti da naručite njihov pomfrit sa jajima. Zaista ne znam u čemu je štos, ali je fenomenalan!
3) U šoping zoni Serrano ručajte u restoranu Teatriz (calle Hermosilla). To je bio Teatro Beatriz, koji je kasnije pretvoren u restoran Teatriz. Opet, sve zavisi koliko hoćete da potrošite. ?Možete da sjedite u prvom dijelu, gdje se nalazi šank; tamo ćete naručiti fenomenalne tapas i prelijepo jesti tipična španska jela. Ukoliko ste voljni da potrošite malo više, ali ne previše, uđite u sami restoran, čiji su stolovi raspoređeni u nekadašnjem gledalištu pozorišta, ispod prekrasne kupole, dok se na bini nalazi šank. Tamo ćete jesti modernu varijaciju tradicionalnih španskih jela.
4) Ako obiđete stadion Santiago Bernabeu, iza samog stadiona postoji tržni centar na čijem najgornjem spratu se nalazi restoran sa najboljom paeljom. Nema šanse da mu se sjetim imena, ali ga ne možete promašiti - obilazak stadiona vas vodi direktno u prodavnicu Real Madrida, a iz prodavnice izlazite u tržni centar, i to baš kod restorana. Ako volite istočnjačku kuhinju, iz Serrana se u tu zonu preselio nevjerovatni restoran Thai Gardens, gdje se ne zna šta je ljepše - hrana ili ambijent.
5) Gdje god da ste u Madridu, ako ne želite da puno trošite na hranu, tu je lanac restorana VIPS. Za 15 eura po osobi možete odlično da jedete, a savjetujem vam da ne preskočite njihovu salatu Luisiana. Ukoliko volite cheesecake, njihov je izvrstan! Tu su i tipična španska jela - sve je svježe i veoma ukusno. Samo u centru ih ima deset!
I, na kraju, nikako se ne smije poći iz Madrida, a da se nijeste napili od sangrije. Zato ćete uveče obići zonu trga Santa Anna, gdje čitav grad izlazi poslije deset i gdje ćete, čak i ako izađete sami, sigurno naći dobro društvo.
Eto, to je sve što mi jutros pada na pamet. Ako se još nečega sjetim, izvještavam u sledećem javljanju!
Tags:
Blog
3 comments
Iz svake recenice prosto izbija tvoja ljubav prema Madridu...:) Meni je inace ogroooomna zelja da obidjem Spaniju, a kad ovo citam, sad jos vise jedva cekam. I nemojte Filipu sangriju davati:))))Veliki poljubac za familiju :*
ReplyDeleteAna
Citajuci tvoj tekst sam se ponovo prosetala ulicama i mog omiljenog grada...u kome smo se i upoznale...i sjetila se svih lijepih momenata. Hvala ti na ovom divnom tekstu! I poljubac! :)
ReplyDeleteMaja A.
Mika, hvala ti sto si Sandru i mene prije cetiri godine sa uzivanjem provela kroz najveci dio gore opisanog, fenomenalnog Madrida, Toleda i Segovije(koju nisi pomenula a sjeti se ko se specijalitetu tamosnjeg restorana najvise obradovao)
ReplyDeletePuno pozdrav za tebe, Ivana i Filipa,
Tvoj ujak
Note: Only a member of this blog may post a comment.