Coach
U jednom od prethodnih tekstova pomenula sam da sam ove godine završila coaching akademiju i postala NLP coach. A dvoumila sam se da li da išta od toga pominjem u javnosti, jer je etar toliko preplavljen (često ispraznim) porukama iz sfere samopomoći i kvazi koučevima koji prodaju maglu, da je široki auditorium stvorio duboke predrasude prema kompletnoj tematici. Predrasudama doprinose i mnogi psiholozi i terapeuti koji s prezirom gledaju na NLP kao na nadrinauku kojom se priučeni ljudi miješaju u njihovu sferu djelovanja. No, rizikujući negativne komentare onih koji su unaprijed odlučili da to ne može valjati, osjećam moralnu obavezu da svoju javnu platformu iskoristim da čitaocima ukažem na postojanje niza zaista dragocjenih alata koji im mogu transformisati život, kao i coacheva koji to rade profesionalno i znalački, čak i na našim jezicima.
Prije svega, vjerujem da je ključno da naglasim da coaching nije psihoterapija. Terapija je konverzacija tokom koje terapeut radi na tome da razvije dobro u klijentu, da ga osnaži, da dovrši nedovršeni posao iz prošlosti i pripremi klijenta za životne izazove. Terapeut uspostavlja dijagnozu, pruža profesionalnu ekspertizu i daje smjernice na putu ka ozdravljenju. Taj proces može trajati godinama i od neprocjenjivog je značaja. Odgovorni i potkovani coach će klijenta uputiti psihoterapeutu ili psihijatru ukoliko mu je ta vrsta rada potrebna. Coaching je drugačiji proces, a nerijetko upravo psihoterapeuti, psiholozi i psihijatri završavaju i coaching akademije, kako bi i te tehnike dodali svom setu alata.
Coaching je dijalog ravnopravnih usmjeren na budućnost, tokom kojeg coach pomaže pojedincima ili timovima da djeluju na vrhuncu svojih sposobnosti, da prepoznaju sopstvene prednosti i vrline, prevaziđu lične prepreke i dostignu puni potencijal. Riječ coach potiče od mađarske riječi kočija i odabrana je kao metafora za zadatak coacha da pomogne klijentu da što prije i što efikasnije dođe od tačke A (sadašnje situacije) do tačke B (punog potencijala). Uloga coacha nije da rješava nečije probleme, da bilo što uradi umjesto klijenta, da odlučuje umjesto njega, niti da mu kaže što da uradi, već da pomogne klijentu da shvati što hoće i što mu je važno. Coach o tome ne sudi, niti nameće svoje mišljenje. Iako je coaching konverzacija, nije tako jednostavna kao razgovor ili ćaskanje, niti je podučavanje, obuka ili davanje savjeta. Nije trening, mentorstvo, savjetovanje, consulting, hipnoza, psihologija ili psihijatrija. Ono što coaching jeste je strukturisani pristup koji omogućava ljudima da kreiraju progresivnu promjenu kroz uvide i da postanu više, postižu više, imaju više i doprinose više. Pomaže im da postanu efikasniji, otvara im nove vidike o mogućnostima, energiji, fokusu, vještinama i uživanju u onome što su postigli.
Coaching je zanat, a coachevi se služe raznim alatima da bi taj zanat primjenjivali. Vrsta coachinga kojim se ja bavim služi se tehnikama neurolingvističkog programiranja, poznatog po skraćenici NLP.
NLP je neuro-nauka koja se bavi proučavanjem subjektivnog iskustva svijeta koji nas okružuje i raščlanjivanjem procesa ljudskog razmišljanja. Ako bismo otvorili ljudski mozak, u njemu ne bismo našli ni poeziju, ni motivaciju, ni ukus jabuke, ni uspomenu na prvi poljubac. Našli bismo skup nervnih tkiva, čiji je zadatak da skladište sve podatke kojima smo izloženi i da ih sklapa, rasklapa, preslaže i prizove kad god su nam potrebni. NLP, dakle, proučava način na koji se naš um, služeci se mozgom, izražava kroz život i stvara naša iskustva.
Riječ "neuro" se odnosi na nervni sistem putem kojeg primamo i dajemo informacije - vid, sluh, dodir, miris i ukus. "Lingvističko" se tiče jezičkih obrazaca koje mozak koristi da bi dao značenje informacijama koje primamo iz spoljašnjeg svijeta, a koji utiču na stavove, emocije i akcije nas samih, kao i naših sagovornika. Istražuje se uticaj koji riječi imaju na naš način razmišljanja, na naše raspoloženje i promjenu istog, na naše ponašanje. Konačno, "programiranje" se bavi našim unutrašnim procesima, odnosno programima razmišljanja, osjećanja i ponašanja; uzročno-posljedičnim obrascima kojima se organizuje primanje i slanje informacija. Ukoliko ti obrasci nisu korisni u svakodnevnoj međuljudskoj komunikaciji, mogu se identifikovati i zamijeniti boljim i korisnijim obrascima.
Prostije rečeno, u pitanju je naučni pristup koji proučava ljudsku izvrsnost, odnosno način na koji uspješni ljudi postižu vrhunske rezultate u različitim oblastima života. Te vještine može naučiti svako ko želi da poboljša sopstvenu efikasnost na ličnom i poslovnom planu. A do tih vještina se može doći kroz (akreditovane!) NLP edukacije ili kroz individualni rad sa coachem.
Ja sam u svijet NLP-a zavirila kroz knjige Tonija Robinsa i vrlo brzo shvatila da bez praktičnog treninga neću biti u stanju da tehnike kojima on podučava sprovedem u praksu. Na prvu sam edukaciju otišla s jasnim ciljem da prevaziđem nejasnu blokadu koja me sprječavala da počnem novi roman, a već od prvog dana sam shvatila da sam zagazila u nešto što će mi promijeniti čitav život i način razmišljanja. Naučila sam da efikasnije komuniciram. Spoznala sam da ne umijem pažljivo da slušam i koliko je važno da to radim. Stekla sam razumijevanje za različite načine na koje drugi doživljavaju svijet i strukturišu razmišljanje i koliko je bitno to prepoznati i znati gdje vrijedi poboljšati komunikaciju, a od koga je bolje "dići ruke". Već na početku se desilo nešto što mi se činilo nemogućim, a to je da sam oprostila sebi sve. Mnogo je teži i mukotrpniji proces oprostiti drugima, ali je i on moguć.
Mnogo bi mi stranica trebalo da u jedan tekst stavim sve što sam naučila kroz NLP i kroz rad sa svojim coachem. Suština je da sam jača, mudrija, zrelija i srećnija, i da mi odnosi nikad nisu bili bolji. Da sam daleko odmakla u pisanju romana koji mi se nekad činio kao nemoguća misija. To ne znači da sam se pretvorila u robota, ili supermena, da i ja ponekad ne planem, ne plačem, ne tugujem, ne zanovetam, da me ljudi ne povrijede ili iznerviraju, ili da ja ne pravim greške. Život je pun teških trenutaka, a to smo gradivo u proteklih godinu dana i kolektivno izučavali. Ali kroz sve to prolazim sa snagom i efikasnošću koje prije nisam poznavala. Bolja sam. I zadovoljna što sam naučila kako da pomognem drugima da to dostignu.
Na kraju, nije namjera ovoga teksta da bilo koga od vas nagovori na bilo što, niti da sebi pravim reklamu. Želja mi je samo da primite k znanju da ovo postoji, baš kao što postoje ljudi koji se time bave ozbiljno i temeljno i koji vam mogu pomoći. Ja puno učim i radim da bih u tome bila najbolja što mogu. Vrata su tu i biće otvorena ako i kad god osjetite da treba kroz njih da prođete, za pomoć ili preporuku. Jer, kako su nas učili naši izuzetni treneri, ne može svako biti idealan coach svakome. Ali svako može biti idealan coach nekome.
Tags:
Blog
0 comments
Note: Only a member of this blog may post a comment.