Zlatna sredina

5 Comments


Moj autorski tekst iz današnje "Pobjede": 

Prošle godine je na internetu objavljen snimak jedne podgoričke srednjoškolske učionice. Na snimku su se vidjeli đaci kako maltretiraju profesora. Svi znamo da nije bio po srijedi izolovani incident, već da sve češće čujemo zapanjujuće priče o ponašanju srednjoškolaca, a često i mlađe djece i za mene je misterija kako je došlo do toliko radikalne promjene između ne tako davnog vremena kada je moja generacija sjedjela u đačkim klupama, i današnje djece. Sjećam se galerije svojih profesora u osnovnoj školi „Sutjeska“, počev od nastavnice geografije koja je bila čuvena po tome da tokom časa sebi sređuje nokte na rukama i nogama, do nastavnika matematike koji nas je udarao kredom po čelu, povremeno nam lupao šamare i koji je jednom malo „sporijem“ dječaku rekao kako mu je otac umro zato što je on, sin, suviše glup. Sjećam se nezdravog straha koji smo imali od njih i drago mi je što je to vrijeme prošlo. Ali sada smo otišli u drugi ekstrem i odlutali iz doba kada su nastavnici maltretirali đake u doba u kojima im ne mogu i ne smiju ništa. Taj fenomen se, izgleda, nije dogodio samo kod nas, već su svuda u svijetu đaci ulili profesorima veliki strah u kosti. Kako bi se odbranili od nasilja u školama, Amerikanci i Kanađani su uveli sistem „nula tolerancije“, koja predviđa najstrožije kazne za one đake (i profesore) koji u učionice unose oružje ili drogu. Ta polisa je već u startu podijelila javno mjenje u dva tabora, one koji su je smatrali jedinim načinom da stvore prikladnu atmosferu u školama i one koji su je prozvali polisom „bez inteligencije“, čiji je cilj da škole pretvori u zatvore. Debata se pooštrila kroz godine, kada je novi sistem pošao korak dalje i počeo da podrazumijeva intervenciju policije u rješavanju velikog dijela školskih problema, i to ne samo nasilja.

Moja misao je: „zašto da ne?“. Ne može se profesorica od pedeset godina fizički sukobljavati sa nasilnim đakom, niti mu može oduzeti drogu ili oružje. S druge strane, ona nema pravo da ćuti i prepušta ostale đake riziku i policija bi morala da bude obaviještena i da interveniše kad god je zakon prekršen, bio u pitanju nasilni đak ili profesor koji djeci kucka kredom u čelo i povremeno lupa šamare. Zašto bi školstvo bilo prepušteno sebi? Međutim, ukoliko bismo razmotrili mogućnost uvođenja takvog sistema, morali bismo da postavimo jasna pravila i granice, kako nam se ne bi dogodilo ono što se već neko vrijeme dešava u Americi – prepuštanje školama da odlučuju za koje sve prekršaje da zovu policiju, jer nedostatak jasnih pravila dovodi do pretjerivanja. Tako je prije nekoliko dana u jednoj njujorškoj školi djevojčica od dvanaest godina išarala svoju klupu zelenim flomasterom i ispisala riječi: „Volim moje drugarice Ebi i Fejt. Leks je bila ovdje 1.2.10. :)“; pošto uništavanje školskog mobilijara predstavlja „grubo kršenje pravila“, škola se – u skladu sa sistemom „nula tolerancije“ – obratila policiji. Policija je maloj „prestupnici“ pred cijelom školom stavila lisice na ruke, iza leđa, i uplakanu je odvela u stanicu! I ovo nije prvi slučaj pretjerivanja. CNN kaže da je 2007. godine u lisicama odvedena djevojčica od trinaest godina zato što je na klupi napisala „Okej“, dok su njeni drugari uhapšeni zato što su lijepili naljepnice na školske zidove. U novembru je policija u Čikagu uhapsila dvadeset petoro djece koja su se u menzi gađala hranom, a u skladu sa polisom „nula tolerancije“ djeca su redovno novčano kažnjavana zbog kašnjenja u školu. Na stranu ovi nakaradni primjeri koji se odvijaju preko okeana, mislim da bi se kod nas mogla naći neka zlatna sredina između onoga što je nekad bilo i onoga što imamo danas, između diktature i anarhije. U doba kada su djeca sve više prepuštena ulici, televiziji i kompjuteru, škole i profesori nemaju previše šanse da se izbore protiv opšteg nevaspitanja koje vlada današnjim generacijama. Ali to ne znači da treba da budu nezaštićeni od nasilja i bezobrazluka. U prošlogodišnjem slučaju iz Podgorice koji je završio na internetu, intervencija policije bi bila više nego prikladna i to ne bi bilo pretjerivanje poput američkih hapšenja zbog pisanja po klupi i gađanja hranom. A što se tiče mene, koja sam se uvijek sa zgražavanjem prisjećala ponašanja nekih svojih nastavnika, danas sam u situaciji da ih branim kad god ih roditelji kritikuju. Ja ne bih rado obavljala njihov posao i, da sam na njihovom mjestu, ne bih lako pronalazila motivaciju da budem izvrstan vaspitač i da im služim kao primjer. Ne u tim uslovima, ne za takvu platu.

Tags:

Share:

5 comments

  1. Elena Bozzola Mavar2/3/10 16:52

    Vidjela sam ga u Pobjedi! Good job. Although it can be all so often misinterpreted, Zero Tolerance is very effective. Kids know the rules and respond to them well. Now, it is always up to the discretion of the Principal to involve the authorities, and that, I assure you< is done as a last case resort. There is always "more to the picture" than just a food fight, or ruining the school/ taxpayer's property.
    In my kids' school, the authorities were called only once since the policy became in effect. And this was for bringing a play gun to school, that resembled a real gun. Even with that, the low officers were called ONLY because the student had been repeatedly making threats of that nature for days.
    In USA, damaging other people's property is against the law, so why not teach them from the beginning what are the consequences.
    Lastly, but more importantly, USA students are given more rights than in any other country, I believe. They are assured special education, adequate testing for such, including vision and hearing!. They have to be provided transportation to and from school, ALL THE BOOKS, and tutoring they need. The extracurricular activities are just amazing.
    However, if we would install Zero Tolerance in MG - everybody would be in in front of the judge. At least the first 5 years, till it starts sinking in. And that is because there is a general acceptance of damaging behavior to school property, along with cheating and skipping class. So, the change has to come from within society. I always considered a position of a teacher to be so much more than just giver of the information. They are the psychologists, and mentors to all of their students. That is their moral and God-given obligation - since we are all complex human beings. No matter what your salary is, once you get to the classroom, and our future is looking and listening to you, a teacher must give it their best to give information, inspire and teach right from wrong.

    ReplyDelete
  2. Ksenija Popović2/3/10 19:30

    I agree with you to a certain degree. I am FOR the zero tollerance policy and it might not be so bad that the girl was taken into the station and fined for doodling, but handcuffing a 12 year old behind her back in front of the entire school for such an offense is - in my opinion - excessive. I feel that "bringing her in" without the handcuff show would have been sufficient to teach her a lesson.
    Our kids are used to being allowed to play outside unsuperwised thoughout their entire childhood. That's why you'll often see them torturing animals, destroying public property, hurting each other terribly when they get into fights. And now that their parents have no respect for the institutions, kids have even less respect. That's why I would introduce zero tollerance policy in our schools. And don't think our kids would be so brave if the police got involved. It wouldn't take five years at all. It would take one or two arrests and things would be back to the way they were in our times.
    I also agree with what you say about teachers and what they SHOULD do, as opposed to how they do act, but I see from my aunt (she's a high school professor) how hard it is for them to be motivated. They are getting "whipped" from all sides and the kids are so rude and ungrateful that it takes lots of enthusiasm to want to work with them though their attitude, their threats (sometimes physical) and the fact that the teachers are powerless with them, because no institution will protect them.

    ReplyDelete
  3. Elena Bozzola Mavar2/3/10 21:38

    The root of the problem with our (MG) teachers, as you put it, is that they are not protected or RESPECTED by any institution, let alone society. I have NEVER, never, in my whole entire life hear anybody in CG say that they wanted to be a teacher when they grow up. Oni samo postanu nastavnici, ucitelji, profesori, sticajem okolnosti. Here - everybody wants to be a teacher when they grow up. There is aa utmost respect for teachers, including the preschool teachers (that work with 3, 4 and 5 year olds). So, it IS much easier for US teachers to play the role they really ought to be playing. However, I tend to hope, that I would want to try to inspire students personally , no matter what. And I want to believe that the more challenging they are, the more I would set to change that, at least in my classroom.
    Majority of them want to be good and respectful, as bad as they might look.

    So, the biggest challenge that MG teachers have to overcome is EARNING the respect with students (be it by love, compassion, or force). Unfortunately the society does not automatically give it to them. Again, money should not matter. They literally hold human lives and human futures in their hands.

    I can tell you, and I am sure you can, too, that there were a handful of teachers that impacted your life, or the way of thinking in so many different ways. Sometimes negative, but thank God, mostly positive. :))

    ReplyDelete
  4. Anonymous3/3/10 18:48

    Isla sam u skolu u jedno malo bokeljsko mjesto, iste godine kad i ti (tjesim se da to nije bilo tako davno hehe) i bilo je sramota proci pored starijega (racunam tu one iznad 25god), a ne reci "Dobar dan". Sto se desilo nakon toga, ne znam...
    Sokirali su me proslogodisnji snimci iz Elektro skole u Pg. Nemam neki valjaniji komentar, osim pitanja "Da li je moguce".
    Dolaze neka nova vremena, a mi moramo znati kako u njima djecu vaspitavati.
    Poljubi Filipa i pozdrav za Ivana i tebe.
    Montenegrina

    ReplyDelete
  5. Anonymous7/3/10 23:22

    Skola je jedna vaspitno-obrazovna ustanova, stoga je njen cilj vaspitanje djece, ali ne treba izgubiti iz vida i cinjenicu da se osnovno vaspitanje stice kod kuce. Potpuno podrzavam intervenciju policije u skolama, i privodjenje djece zbog takvog razbojnickog ponasanja dozivljavam kao sasvim adekvatnu mjeru.... Kad bi ikako bilo moguce, ja bih voljela da se uvede dozvola za roditelje, kao sto je to i sa vozackom..... i sigrna sam da bi dobar dio danasnjih roditelja palo na ispitu!!!!!



    cik pogodi ko sam!!!

    ReplyDelete

Note: Only a member of this blog may post a comment.