Domaćica?
Kao prvo, veliko izvinjenje svima što juče nisam objavila ništa (a posebno Milanki iz Ljubljane i Marini Šoškić!).
Filip je držao trosatni koncert u visokom C, i nakon svakih pola sata spavanja priređivao bis od barem sat, a uz to mi je sa trpezarijskog stola namigivala planina robe za peglanje i govorila: "Tri dvojćice, tri trojćice. Jav'se, ćekam te!"
Imate li i vi još uvijek onu donekle pogrdnu predstavu o domaćicama kao neškolovanim ženama koje nikad nijesu imale zaposlenje i koje je po automatizmu zapadala njega kuće, kuhinja, vešeraj i, naravno, odgoj djece? Ja sam porasla u veoma matrijarhalnoj porodici gdje smo učene da je najvažnije da budemo obrazovane i finansijski samostalne, kako se nikada ne bismo dovele u situaciju da budemo domaćice u tom smislu riječi.
Koliko sam samo puta ponovila da ću se, ako treba, zaposliti part-time samo da bih obezbijedila kućnu pomoćnicu, jer nijesam ovoliko radila na sebi da bih besplatno obavljala njen posao! Pa ipak, pomoć imam jednom nedjeljno za ove krupne poduhvate, a ostalo radim sama. Trenutno pauziram s poslom, sama podižem dijete, sama se borim sa planinama robe, svaki dan čak i ručak skuvam, i da mi je ko pričao da ću raditi bilo što od toga (izuzev dijela vezanog za dijete, jer sam uvijek znala da mi ih neće drugi podizati), rekla bih mu je da lud! Ali nešto ne mogu da prelomim da treba da plaćamo debelih 10 eura na sat ženu koja će doći svaki dan da odradi te neke sitne stvari da bih se ja izležavala na trosjedu, posebno zato što uopšte ne osjećam prijetnju onog stereotipa domaćice o kojem sam maločas govorila. Naprotiv, mislim da se on ne bi mogao primijeniti na mene čak ni kad nikad više ne bih imala radno mjesto bilo gdje drugdje. Ne zato što sam pisac, nego zato što je ovaj način života moj slobodni izbor. Slobodan je zato što ga niko od mene ne očekuje, što se ne podrazumijeva, pa samim tim ne mora da mi budi inat ili vrijeđa sujetu. I slobodan je zato što ne bih mijenjala vrijeme nasamo sa mojim sinom za bilo koje kancelarijske sate, i zato što mi je lakše trpjeti robu za peglanje, nego iskompleksiranog šefa.
Ali to sam ja, ona koja misli da nam je feminizam nanio mnogo, mnogo zla. Naravno, ne smatram da superiornost ili inferiornost ljudskog bića određuje ni boja kože, ni ono što mu se krije ispod donjeg veša, ali feminizam je kroz decenije postao mnogo više od neophodne borbe za jednaka prava na radnom mjestu, u političkom životu i u bračnoj zajednici. Feminizam je postao takmičenje, dokazivanje da žena može sve što i muškarac i, što je najgore, dokazivanje da žena može bez muškarca.
I? Može li? Odnosno, može li biti srećna u toj svojoj samoći? Šta smo zapravo dobile tim takmičenjem?
Ja mislim da smo dobile situacije iz serije "Seks i grad": muškarce koji su stravljeni od žena, koji ne umiju da protumače što žene hoće, koji ne umiju da zadovolje žene, da priđu, da se postave. Stravljeni su od braka, veze, djece.
A žene? Tek one ne znaju što bi. Bore se za jedno, a žude za drugim.
Čitala sam knjigu u kojoj daju nekoliko sjajnih savjeta ženama. Jedan od njih je: ako se postavljaš kao neko ko može sve, završićeš tako što ćeš raditi sve.
Moj je stav taj da je suština ženske slobode mogućnost da ona bira ulogu koju će pokrivati u određenim fazama života, ne robujući ni očekivanjima muškaraca, ni očekivanjima feministkinja, ni pravilima malograđanštine. Jer nema ništa gore od isfrustrirane žene, provodila ona dane sa usisivačem u ruci ili za direktorskim radnim stolom.
S tim što ova žena ne bi mogla obje te stvari odjednom! Onima koje to mogu, a to rade zato što žele, a ne zato što se to od njih očekuje - svaka čast.
Ali ključ sreće je, svakako, ne morati, već birati.
Tags:
Blog
6 comments
Uhhhh, samo se sjetih jedne gomile do plafona, koja me ceka danima, a samo se povecava...Pocece i ova mene da doziva, ako u skorije vrijeme se ne do'vatim pegle:P
ReplyDeleteBravo za feminizam, dijelim tvoje misljenje!
A sve mi se cini, posto sam trenutno prinudno "domacica", (doduse oslobodjena kuvanja, bez kad mi padne na pamet kakav eksperiment),da cu cim mognem to sebi da priustim imati zenu da mi pomaze u kuci...:P I jedva cekam:)
Ana
Hahahaaa.... Da, slazem se da puno zena u snovima trazi jedno a na javi sasvim drugo i priznajem da sam i ja zamisljala zivot iz snova bez pegle i usisivaca,ali sada kad je Zlatan tu,sve se promijenilo,ustvari, sve je doslo na svoje mjesto i odjednom mi najvece zadovoljstvo predstavlja kuhinja i kuvanje za njega i zamislite uzivam u svemu tome i napokon sam zadovoljna!!!
ReplyDeleteĆao!
ReplyDeleteEvo, natjerala si me da se javim. Pa onda... Feminizam, emancipacija, kućne pomoćnice itd. Sve je to OK dok ti neko drugi ne zapali najdraži komad garderobe kako bi te rasteretio tzv. „ne-intelektualnih“ poslova u kući. Boga mi, biram i JA da peglam sama, međutim, to ni malo ne pomaže da taj posao obavljam s više dobre volje.
Milanka
Jedan lijep, sadrzajan tekst jedne osobe za koju se vidi da stoji sa obije noge na zemlji. Posebno mi se dopada cinjenica da jedna mlada, obrazovana zena, koja je vidjela svijeta i upoznala narode, nasla nacina da objasni neke tako proste, svakodnevne stvari.
ReplyDeleteCestitke, uz zelju da blog dugo dugo traje jer predstavlja pravo osvjezenje na internet nebu.
taj savet je jedan od najboljih koje sam cula(zena koja moze sve -radi sve).zene ako imate neke pametan savet,ne budite sebicne:)podelite ga sa mnom:)
ReplyDeletesvaka zena ima svoj tempo i najveca glupost je ne pratiti ga.
Sifra:LJUDICI
Potpuno se slazem sa tobom kad kazes da je feminizam postao takmicenje u kojem zene dokazuju da mogu sve sto i muskarci.Zene i muskarci nisu isti i nisu zene ništa manje sposobne od muškaraca, ali su im hormoni takvi da imaju drugačije ambicije, interesovanja i prioritete u životu od muškaraca, što je u suštini dobra stvar, jer kakva bi bila čar života kad se polovi ne bi razlikovali? U toj bemislenoj borbi ili takmicenju u kojoj postavljamo nama za cilj da budemo nesto sto nismo se gubimo i rezultat je evidentan.... cak i onim poslovima u kojima je "prirodnije" da je da je iskustvo jedne zene znacajnije, muskarci odnose sve zasluge........ kao primjer navodim to da jos uvijek ne znam da navedem nijednog poznatog (zenskog) chefa kuhinje, i svaka cast gospodji Timoshenko, ali u odnosu na sve premijere na svijetu njen primjer je statisticki irilevantan....itd i tome sl. da ja mogu iakako da uticem na feministickim pokretom moja parola bi bila ( naravno prenesena u globalnom smislu) da ako ako je covijek glava porodice, onda je zena vrat...... jer pametni drze vrlinu u srcu a glupi na jeziku........
ReplyDeletep.s. cik pogodi ko sam :-)))
Note: Only a member of this blog may post a comment.