Prije svega, mojim čitaocima želim srećnu Novu godinu!
Ja sam je, kao što znate, dočekala u hotelu Palas u Petrovcu. Do sad sam samo jednom provela doček u hotelu, i to u Beranama (svi koji su išli će vam potvrditi da je bio daleko najbolji dvije godine za redom - uprkos konobaru koji je imao neki dil da preprodaje Koktu, pa bi vam, što god da naručite, umjesto toga donio Koktu i pravio se blesav). Nekako sam uvijek izbjegavala hotelske dočeke, ali mislim da sam došla u godine kad su prava stvar: udobni smještaj, nema smrzavanja, nema gužve u zadimljenim kafićima, a i uvijek se nađe neko koga poznajem, pa društva ne fali. Sinoć sam poznavala pola sale.
Prvo, riječ-dvije o hotelu. Renoviran je potpuno, sobe su mnogo lijepe, a ima i sjajni spa centar. Doduše, temperatura u sobama je oko 40 stepeni, ali prozori su tu i rade! Kod recepcije ima dječija igraonica, a holovi su ogromni i mermerni, što Leni omogućava da piči u dupku petsto na sat. E da, zaboravila sam da pomenem da je Lena razlog zašto sam budna od šest sati, a legla sam u pet. Ivanišević spava i prilično je konfuzan po pitanju sopstvene geografske pozicije, tako da ne znam kad će se moći računati na njegovu pomoć.
E sad, prva noć... Prije svega, Andrijana i ja smo dobile centralni sto preko puta bine, pa su u jednom trenutku igrali i kolo oko nas. Ja i kolo - kako da ne! Jednom su pokušali da me uvuku, trajala sam možda desetak sekundi, ako i toliko. Kad su ga zasvirali na našoj svadbi, Ivan je išao da prijeti nuklearnim ratom, a drugom prilikom ću vam pričati što je bilo sa Džejem...
Sinoć smo imali nevjerovatne susjede, jedan bračni par pedesetih godina koji ni jednom nije sjeo! Oni su imali čitave plesne performanse, a muškarci iz toga društva su u neko doba izvukli i Deda mraz kape s kojima su pred damama klečali i pjevali. Mislim da se niko nije proveo bolje od njih.
Muzika - svi su bili sjajni, sve ostalo je stvar ukusa. Za mene je zvijezda večeri bio Hari Mata Hari. Na stranu čudna činjenica da čovjek nikako da ostari, glas mu je prosto fenomenalan! On je i bio glavni razlog zašto mi se išlo u Palas, jer volim njegove pjesme, a i pamtim koncert u još uvijek ne-renoviranom Sportskom centru u Podgorici, kad sam se s kumovima provela kao nikad ni na jednom koncertu na Zapadu: čovjek je napravio takvu atmosferu, da nam nije smetalo ni to što krov prokišnjava, već smo otvorili kišobrane i nastavili da pjevamo s Harijem koliko nas je grlo nosilo.
Kad biste druge pitali, vjerovatno bi vam rekli da su došli zbog Brene. Ja tu nijesam dobar sagovornik! Sasvim je nesumnjivo da je žena vrhunski profesionalac i da je obožavaju, pogotovo žene (bilo je čak takvih primjera entuzijazma, da se u trans padalo!), i ona ima savršen odnos prema publici: čitavo vrijeme održava neverbalnu komunikaciju s ljudima ispred bine, igra i zeza se. Samo što su, kako već rekoh, muzički ukusi različiti. Ja znam nekoliko njenih pjesama iz djetinjstva, dvije ili tri čak volim, a od novijeg ne znam baš ništa (uprkos Leninom i Aninom nastojanju da me edukuju). Sumirajući utiske, međutim, "udri Mujo u tepsiju" je moj fazon taman koliko i kolo!
A sad malo o modi! Znate li onu moju fotografiju iz foto-dnevnika pod naslovom "Podgoričke porno-cipele"? One srebrne sa šljokicama i platformom su bile prisutne! I to sparene sa haljinom koja je bila toliko kratka, ali TOLIKO KRATKA, da ju je teta stalno vukla dolje i opet nije uspijevala da pokrije guzove. To je bolje išlo drugoj dami sličnog ukusa, jer je njena mikro-haljina bila od rastegljivijeg materijala. I nešto manje vulgarna (mikroni su u pitanju), jer je nosila drugačije cipele. No, njih dvije su još i bile obučene u poređenju s jednom pojavom koja nas je obasjala negdje oko tri sata na putu ka toaletu: tu se mikro suknji pridružio i ekstremni dekolte preko estremno silikoniranih grudi. Pardon, ne preko, već na donjim ivicama. Kad je prošla, kao da je na trenutak vrijeme stalo: plesači su zastali na pola koraka, za stolovima žene zinule, muškarci trokirali. Čak sam i prilično sigurna da je Brena drmnula jednu rakiju da bi nastavila da pjeva. Uz tih nekoliko modnih tragedija, dodala bih i jedan leopard kombinezon, dok bih u zanimljivosti uvrstila nekoliko ekstremno narandžastih frizura.
(Naravno, bilo je i sjajnih haljina sa svake strane, ali koga to interesuje?!)
Večeras Željko Joksimović. Javljam utiske!
